JOKIĆ ZA KODEX: ŽIVOTNI PARTNERI DALEKO OD BRAČNIH DRUGOVA

Prvo i osnovno, kaže Jokić, ovaj Zakon je u fazi izrade i njegov sadržaj se konstantno mijenja i dopunjuje, što dodavanjem novih odredbi, što brisanjem postojećih.

“Na žalost, nesporna činjenica jeste da će životni partneri imati mnogo manji obim prava u odnosu na bračne drugove, prema onome što su principi kojima se vodi resorno ministarstvo. U trenutnom nacrtu, mogu slobodno da kažem, to je nekih 50 procenata manje prava, što u velikoj mjeri obesmišljava ideju i koncept jednakosti svih građana i građanki ove zemlje. Ali, očekujemo da će taj procenat malo da poraste, do kraja procesa izrade Zakona o životnom partnerstvu”, kaže Jokić za Kodex.

Svakako da će moji napori, kao članice Radne grupe i predstavnice LGBT Forum Progresa, biti usmjereni na to da obim prava životnih partnera bude što veći, kako bi mogli da govorimo o suštinskoj zaštiti i prepoznavanju ljudskih prava LGBTIQ zajednice, a ne samo de facto usvajanju jeftine imitacije postojećih evropskih modela zakona o životnim/građanskim partnerstvima, poručuje Jokić.

“Kada govorimo o djeci i usvajanju ili hraniteljstvu, gotovo je izvjesno da životni partneri neće moći da usvajaju djecu, da neće moći da budu hranitelji, kao i da će obim njihovih prava u odnosu na djecu biti veoma mali. U biti, ovaj Zakon životne partnere ne prepoznaje kao porodicu koja je sposobna da formira porodični dom, već samo „kao zajednicu dvije osobe istog pola“, što je krajnje dehumanizujuće za sve istopolne parove u Crnoj Gori, bez obzira na to da li će sklopiti životno partnerstvo ili neće. Slobodno može da se kaže da je ovakvo konstruisanje stvari, kako idejno tako i terminološki, u određenoj mjeri diskriminatorno i protivno onome što je suština porodice i porodičnih odnosa. Nadamo se da će ovakve odredbe, kako ih sada nacrt Zakona postavlja, biti ozbiljno revidirane i adekvatno korigovane”, konstatuje Jokić za Kodex.

Zakon će, kaže Jokić, jasno da navede da nema usvajanja i hraniteljstva, te da će partnerima trebati saglasnost (oba) roditelja u domenu donošenja odluka kada se tiče svakodnevnog života i dobrobiti djece. Dakle, partner osobe koja ima dijete, odnosno koju Ustav vidi kao roditelja, u najboljem slučaju ima status dadilje ili ujne/tetke/strine koja pomaže da se podignu djeca. Ponavljam, ovo je sve u fazi izrade i podložno je korekcijama i promjenama, za koje se nadamo da će da se dese, poručuje Jokić.

Ono što je do sada ozbiljno zanemareno, kaže Jokić, jeste domen zaštite LGBTIQ osoba, odnosno životnih partnera koji odluče da formalno registruju svoje partnerstvo, od institucionalnog i javnog autovanja, te dodatne stigmatizacije i targetiranja.

“Sam čin sklapanja životnog partnerstva, pod okriljem zakona koji je namijenjen isključivo istopolnim parovima, predstavlja čin javnog i institucionalnog autovanja tih parova, kako pred svim institucijama sistema, tako i pred svim privatnim pravnim subjektima sa kojima životni partneri potencijalno dolaze u kontakt. Ne smijemo da zanemarimo činjenicu da je pretpostavka da je neko LGBTIQ osoba dovoljna da izazove ozbiljnu diskriminaciju, a nerijetko i određeni vid nasilja, o čemu može da svjedoči svaka LGBTIQ osoba u Crnoj Gori i širom svijeta. Dakle, možete onda da zamislite količinu diskriminacije i nasilja sa kojima će da se suoče istopolni parovi, onog momenta kada se sazna da su sklopili partnerstvo i da su dio LGBTIQ zajednice”, poručuje Jokić.

Jokić kaže da će ovaj Zakon, kako je sada postavljen, rezultirati targetiranjem i stigmatizacijom LGBTIQ osoba u Crnoj Gori koje sklope životno partnerstvo, što je u suštoj suprotnosti sa postulatima jednakosti, pravne zaštite i garancije bezbjednosti, na kojima počivaju sve pravne države. U društvu u kome je stepen homofobije veoma visok (čak i preko 80 procenata, prema pojedinim istraživanjima) jedan ovakav zakon će da stvori kontra-efekat onome koji je zamišljeno da proizvede, a to je pravno izjednačavanje i zaštita istopolnih parova. Sasvim je jasno da će, u ovakvim uslovima kakvi sada vladaju u Crnoj Gori, LGBTIQ osobe biti obeshrabrene i opravdano zabrinute za svoju bezbjednost ukoliko odluče da sklope životno partnerstvo i preuzmu na sebe rizik javnog i institucionalnog autovanja.

“Smatram da nije suština ovog procesa da dobijemo nešto što će da bude diskriminatorno, što će da „nacrta mete na leđima“ naših građana i građanki, što će da otežava svakodnevni život LGBTIQ osobama i što će da smanji broj sveukupnih korisnika/ca Zakona, odnosno registrovanih parova u Crnoj Gori. Sigurno je da Vlada Crne Gore ne želi da svaki registrovani par bude prinuđen da nakon mjesec ili dva potraži azil na zapadu, te se nadam da će ovom pitanju veoma ozbiljno da pristupi i prepozna njegov značaj”, poručuje Jokić.

Zbog svega toga, kaže Jokić, veoma je važno da u komentarisanje ovog Zakona, kada se on nađe na javnoj raspravi, budu uključena cjelokupna javnost – građani/ke, organizacije civilnog društva, nezavisne institucije, i svi drugi koji mogu da doprinesu njegovom kvalitetu.

Moramo da pokažemo kao društvo, poručuje Jokić, da uvažavamo jednakost svih građana ove zemlje, bez obzira da li smatrali da oni trebaju ili ne trebaju da imaju bilo kakva prava.

Originalni tekst objavljen na portalu Kodex.me: http://kodex.me/clanak/164017/zivotni-partneri-daleko-od-bracnih-drugova

This entry was posted in Novosti. Bookmark the permalink.

Comments are closed.