Razgovarao: Predrag Azdejković
Nedavno su srpski mediji objavili vest da će Crna Gora uskoro legalizovati istopolne brakove. Iako se radujemo što naše komšije napreduju kad je u pitanju poštovanje LGBT prava, moram priznati da sam ljubomoran što su bolji od Srbije, iako mi imamo Anu Brnabić s kojom možemo da se zakitimo. To je bio povod da porazgovaram sa predsednicom LGBT Foruma Progres iz Podgorice, Bojanom Jokić, da proverim da li je sve zaista baš tako bajno u Crnoj Gori.
Kako bi ti opisala Paradu ponosa u Podgorici?
Kao i sve Povorke ponosa koje se dešavaju u svijetu, i Povorka ponosa u Podgorici je jedan jako koristan događaj. Međutim i danas, čekajući šestu Povorku u Podgorici svjedočimo činjenici da je to i dalje jedan poprilično zatvoren, policijski čuvan događaj koji nažalost isključuje širu javnost. Naravno, odluku o policijskoj zaštiti samog događaja i dalje donosi Uprava policije, ali organizatori su ti koji koji moraju insistirati na otvaranju ovog događaja jer se u suprotnom, sama svrha povorke obesmišljava i ne proizvodi nužno efekat koji treba. Kada govorimo o političkom nivou, Povoorka ponosa predstavlja događaj od interesa za crnogorski politički vrh, koji u kontinuitetu održavanja same povorke vidi pozitivan uticaj, i možemo reći jeftiniju alternativu i prečicu zatvaranju određenjih poglavlja u evropskom integrativnom procesu. Tako smo mogli čuti i Predsjednika Crne Gore, gospodina Đukavnovića, kako na obilježavanju donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima na Cetinju, izjavljuje da je održavanje Povorke ponosa pokazatelj realne slike i znatnog poboljšanja kada su u pitanju prava LGBTIQ populacije u Crnoj Gori. Ja bih rekla da činjenica da pola crnogorske policijske službe koja čuva Povorku ponosa, možda ipak govori malo više o realnoj slici.
Ako me sećanje dobro služi u Crnoj Gori je Parada ponosa organizovana u Budvi, Podgorici, ali Nikšić? Šta se s tim dešava?
Kada je u pitanju Povorka ponosa u Nikšiću imali smo prilike svjedočiti o tome šta se dešava kada LGBTIQ aktivisti pomisle da mogu proširiti okvire slobode bilo gdje drugo osim u glavnom gradu. Povorka ponosa u Nikšiću nije održana uslijed trostruke policijske zabrane, uslijed čega smo, kao organizatori potražili pravnu zaštitu u crnogorskom sudstvu.
Ustavni sud Crne Gore je usvojio ustavnu žalbu koju je 2016. godine zbog zabrane Prajda u Nikšiću 2015. godine podnijela izvršna direktorica Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc-Prelević za organizatore tog skupa NVO LGBT Forum Progres i Hiperion.
Ustavni sud je ukinuo presudu Vrhovnog suda broj Uvp. br. 247/16 od 27.9.2016. godine koju su donijele sudije Vučinić Stanka (predsjednica vijeća), Radović Miraš i Simonović Hasnija (članovi vijeća), a kojom je taj sud podržao zabranu prajda od strane Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije.
Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocima ustavne žalbe povrijeđena sloboda mirnog okupljanja, garantovana članom 52 Ustava Crne Gore, članom 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima i članom 21 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te je zaključio da država nije ispunila pozitivnu obavezu da obezbijedi prijavljeni skup podnosilaca žalbe, koju je imala na osnovu međunarodnog standarda prava na mirno okupljanje, bez obzira na prijetnje navijača i najavljene proteste Jugoslovenske komunističke partije.
Ohrabruje nas ovakva odluka Ustavnog suda, jer ona ne samo da predstavlja jedan veliki pozitivan pomak u crnogorskoj pravosudnoj praksi, već šalje i veoma jasnu poruku LGBTIQ zajednici i domaćoj javnosti da se ljudska prava i slobode svih građana moraju poštovati i uvažavati. Veoma nam je drago da se Ustavni sud u svom mišljenju pozvao na relevantne primjere evropske i međunarodne sudske prakse, kao i nedvosmisleno ustanovio da su zabranom održavanja Prajda u Nikšiću prekršeni zakoni i Ustav Crne Gore.
Žao nam je što Upravni i Vrhovni sud nisu uspjeli da prepoznaju jasno i očito kršenje ljudskih prava i sloboda LGBTIQ zajednice, kao i što se njihove odluke ne zasnivaju na relevantnoj međunarodnoj sudskoj praksi i pozitivnom crnogorskom zakonodavstvu. Nadamo se da će Vrhovni sud, kome je sada ovaj predmet vraćen na ponovno odlučivanje, da donese odluku koja je u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore, kao i mišljenjem Ustavnog suda – najviše pravne instance u zemlji. Ukoliko odluka Vrhovnog suda ponovo bude negativna, to će biti jasan pokazatelj da LGBTIQ osobe svoja ljudska prava imaju samo na papiru, ali ne i u praksi.
Konačno, cjelokupni proces koji se odvija u vezi sa zabranom Prajda u Nikšiću nedvosmisleno ukazuje na sve one probleme koje LGBT Forum Progres godinama teži da riješi – nedovoljna senzibilisanost sudova, nepoznavanje i nerazumijevanje domaćeg zakonodavstva i međunarodne prakse, kao i neblagovremeno informisanje o aktuelnim standardima u datoj oblasti. Ovaj problem je evidentan ponajviše u nižim sudovima u Crnoj Gori, ali sada vidimo da je prisutan i na nivou Vrhovnog suda i ostalih sudova
Na ILGA Rainbow mapi Crna Gora je bolja od Srbije po pitanju LGBT prava. Kako to objašnjavaš? Kakva je realna situacija?
Ovdje moramo ukazati na manjkavosti ILGA mape, uslijed činjenice da se prikupljanje podataka za kreiranje same mape bazira isključivo na pravnim odrednicama, ne na terenskoj situaciji. Dakle sama mapa, iako je korisna, prikazuje samo jednu stranu medalje, svakako ne čitavu i realnu situaciju. U kontekstu poređenja sa Srbijom, takođe moram istaći trend da je pozicija Crne Gore na samoj mapi u padu za nekoliko poena, ali i da je Crna Gora znatno manja država od Srbije, sa političkim vrhom snažno okrenutim ka integracionom evropskom procesu. Dakle, trenutna državna administracija vidi donošenje zakonske regulative vezane za LGBTIQ zajednicu kao prečicu ka Evropi i kao rezultat imamo kreiranje pozitivnih zakonskih rješenja. Međutim, najvažnija komponenta zakonskih riješenja, njihova implementacija, se ne mjeri ILGA mapom, i samim tim se mora ući u daleko ozbiljniju analizu crnogorske realnosti da bismo dobili stvarnu sliku.
Crnu Goru često predstavljaju kao ultra konzervativnu i ultra patrijarhalnu državu. Koliko sve to utiče na položaj LGBT populacije? Kakav odnos Srpska pravoslavna crkva i Crnogorska pravoslavna crkva imaju prema LGBT pitanjima? Da li po tom pitanju možemo napraviti razlike između severa i juga?
Svakako je istina da je crnogorsko društvo prožeto snažnim tradicionalističkim i patrijarhalnim idejama koje se značajno odražavaju i na mišljenje većinske vjerujuće crnogorske javnosti. U održavanju ovakvih tradicionalnih vrijednosti ulogu igraju i postojeće vjerske institucije kojima prednjači Srpska pravoslavna crkva, kao najbrojnija hrišćanska denominacija u zemlji. Odnos vjerskih institucija ka LGBTIQ populaciji već tradicionalno je negativnan u javnosti, ali LGBT Forum Progres baštini konstruktivan pristup jer smatramo da je sa svim društveno relevantnim akterima neophodno razgovarati ukoliko istinski želimo društvenu promjenu. Iako je ovo poprilično zahtjevan proces, redovno održavamo kontakte i razgovore sa pojedincima u vjerskim institucijama u cilju postizanja međusobnog razumijevanja i poštovanja. Kada govorimo o sjeveru i jugu, ali i centralnom dijelu, moramo istaći da razlike koje možemo uočiti u regionima nisu posljedica različitih vrijednosti stanovnika ovih regiona, već i činjenica da se djelovanje civilnog sektora, ali i vladinih institucija često fokusira na centralni region, uglavnom Podgoricu, i da se jako malo aktivnosti odvija na sjeveru. Ovo je svakako kritika i na račun nas samih i poziv na decentralizaciju aktivnosti ukoliko želimo postiči ujednačeno, univerzalno prihvatanje LGBTIQ populacije u čitavoj Crnoj Gori.
Koliko potreba da se bude svetska turistička destinacija utiče na toleranciju prema LGBT ljudima?
Pri kreiranju prve Vladine Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba, LGBTIQ turizam, odnosno potencijalni razvoj istog je zauzeo čitavo poglavlje, što svjedoči o inicijalnoj ideji i procjeni da ovakva vrsta turizma može donijeti i ekonomsku dobit Crnoj Gori ali i olakšati već dovoljno trnovit put prihvatanja LGBTIQ populacije. Iako dobra ideja, kao i mnoge druge, nije zaživjela u stvarnosti, čemu svjedoči činjenica da se crnogorski turizam i dalje bazira na konceptu masovnog turizma kao i na konceptima elitnog turizma u manjim, imućnijim mjestima. Pomenuto poglavlje u Strategiji, je ujedno i jedino poglavlje koje nije imalo nikakav rezultat u proteklih pet godina, što takođe govori o nedovoljnim naporima resornog ministarstva, ali i Vlade u cjelosti kada je u pitanju ova ideja.
Priča se o gej brakovima u Crnoj Gori. Koliko misliš da je to sve realno?
Mislim da se više ne može govoriti o „priči“ o gej brakovima uzimajući u obzir činjenicu da je nacrt Zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola već kreiran i u finalnim fazama razmatranja, prije predstavljanja samog nacrta pred crnogorskim Parlamentom. Vjerujem da će zakon biti usvojen prije isteka tekuće godine i da će istopolnim parovima omogućiti određeni spektar prava koje do sada nisu mogli koristiti, što svakako smatram korisnim, i jedan je od razloga mog učešća u Radnoj grupi za izradu zakona. Ono što će doći nakon usvajanja zakona je drugo pitanje. Vjerujem da postoji određen broj crnogorskih istopolnih parova koji će svakako iskoristiti doneseni zakon, ali i da postoji velika većina onih koji neće, iz straha od institucionalnog outovanja, odnosno potencijalnih posljedica koje javno outovanje sa sobom nosi. Na nama je da dalje insistiramo i budemo uporni da pravno i društveno zaštitimo sve osobe koje mogu naići na probleme u samoj implementaciji ovog zakona, da im pružimo svu podršku dok god za podrškom bude bilo potrebe.
Kako bi opisala crnogorsku LGBT aktivističku scenu?
Mislim da crnogorska LGBTIQ aktivistička svena prati matrice i trendove svih drugih srodnih javnih subjekata, i da je karakteriše poprilična jednoličnost u pristupima i stavovima što je nešto što svakako moramo mijenjati. Ovakav jednostran pristup dovodi do marginalizacije pojedinaca i manjih organizacija koje se potencijalno ne slažu sa pristupima većih što je odraz širih društvenih problema, ne samo specifično aktivizma. Kao i u LGBTIQ scenama u regionu, cijenim da možemo značajno unaprijediti dijalog, međusobno poštovanje ali i isto tako cijenim da smo kao pokret jedinstveni kada su u pitanju teme od važnosti u kojima se, kada je to zaista potrebno držimo zajedno.
I za kraj, jedno škakljivo pitanje, šta će strejt žena u gej aktivizmu?
Did you just assume my sexuality?!?!
Izvor: Optimist.rs
