INTERVJU SA PREDSJEDNICOM LGBT FORUMA PROGRES BOJANOM JOKIĆ ZA KODEX

Kako iz Vaše perspektive, kao lidera jedne LGBT nevladine organizacije, i nekoga ko je u ovom poslu dugi niz godine, komentarišete Paradu u Crnoj Gori? Koliko je zapravo koristi donijela za samu LGBT zajednicu, i koje su konkretne promjene koje su se desile u proteklih 5 godina kao direktna posljedica Parade?

Prije svega, moramo da se podsjetimo prve Parade koju je LGBT Forum Progres organizovao u Budvi, u julu 2013. godine. Tada, prije 4 godine, grupa hrabrih aktivista, LGBT osoba, i prijatelja zajednice je prošetala Budvom, i suočila se sa do tada neviđenim nivoom nasilja, mržnje, homofobije, i uopšte netolerancije prema različitostima.

Krajnji rezultat je ostavio gorko-slatki ukus – s jedne strane je načinjen prvi korak ka većoj vidljivosti LGBT osoba i otvorenoj diskusiji o našim problemima; a s druge strane je pričinjena materijalna šteta gradu Budvi i bilo je povrijeđenih i sa strane policije i sa strane okupljenih protivnika Parade. Sličan scenario je ponovljen kasnije te godine u Podgorici, tokom prvog „Montenegro Prajda“.

Danas, u susret ovogodišnjoj Paradi, mogu sa sigurnošću da kažem dvije stvari. Prvo, stepen profesionalnosti, kvaliteta rada i razumijevanja policijskih službenika i službenica je na mnogo višem nivou nego prije pet ili sedam godina; što je direktan rezultat intenzivne saradnje koju LGBT Forum Progres, od samog početka, ima sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije. I drugo, nivo direktnog nasilja i homofobije usmjerene na Paradu se značajno smanjio, što zbog pojačanih kazni, što zbog blagog pada stepena neprihvatanja LGBT osoba.

Ovo je bilo značajno pomenuti, sa aspekta društvenih i sistemskih promjena. Ali, ovakvo stanje je više rezultat predanog rada tokom cijele godine, nego same Parade ili događaja koji se organizuju prije iste. Jednako, očiti su propusti i u drugim poljima, na kojima ne vidimo suštinske promjene, ili su te promjene samo površinske. Tako, na primjer, LGBT zajednica i dalje živi u strahu od odbacivanja, nasilja i diskriminacije, što većinu sprječava da dođu na Paradu.

Ovakvo stanje im onemogućava da se sami sebi autuju, a kamoli svojim porodicama, prijateljima, ili okolini u kojoj žive.

Zatim, jako je veliko nepovjerenje LGBT osoba u sposobnost sistema da ih zaštiti od svih problema sa kojima žive ili se susreću. U prilog ovome ide i društvena klima, koja je i dalje dosta negativna za LGBT osobe, te je stepen homofobije u društvu i dalje visok. Sve ovo, kao i niz drugih faktora, doprinosi tome da na samu Paradu dolazi sve manje i manje crnogorskih LGBT osoba, a sve više i više političara, ambasadora, regionalnih i stranih aktivista i aktivistkinja, kao i predstavnika medija. Na ovaj način se potpuno promašuje suština i srž Parade kao događaja, i odstupa se od njene suštine, a to je da bude protest.

Mislim da, osim prve Parade u Budvi, niti jedna druga nije bila protest, kao što i treba da bude, već politizovan događaj i veliki plus za Crnu Goru u očima Evrope. Da pojasnim šta sam mislila pod „protest“ – istorijski, Parada je započela kao protest protiv prebijanja, hapšenja i zlostavljanja LGBT osoba, koji se vremenom razvio u šarene karnevale. Ali, Parade u svijetu, tokom najmanje prvih 10-15 godina svog organizovanja, su uvijek protesti protiv nepravde, torture, diskriminacije i nebrige sistema. Nikako protesti usmjereni protiv javnosti i društva, već protiv problema koji postoje.

Cijeli ovaj koncept, koji jako dobro funkcioniše širom svijeta, je nekako neprirodno izvijen i izokrenut u Crnoj Gori, pa se svake godine stiče utisak da se Parada organizuje u inat crnogorskoj javnosti i kako bi se tražila neka „veća prava“. Ta ideja je smiješna, jer ni jedna osoba nema više prava od bilo koje druge; niti su provokacije bilo koje vrste potrebne.

Parada bi trebala da bude rijetka prilika da se glas LGBT osoba čuje jasno i glasno, i  da se cjelokupni sistem zapita kako da pomogne ljudima koji trpe nepravdu, nasilje i diskriminaciju; a ne prilika da se političari, ambasadori i poznate ličnosti slikaju za medije.

Pomenuli ste da LGBT Forum Progres i Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije ostvaruju intenzivnu saradnju već dugi niz godina. Kako komentarišete nedavne probleme koje ste imali sa službenicima Uprave policije, i šta očekujete da će se desiti u tom slučaju?

To što se desilo sa službenicima Uprave policije posmatram kao situaciju koja je jako problematična, i to ne samo jer sam ja u pitanju, već zato što ovakva curenja informacija veoma često izlažu ogromnom riziku druge žrtve koje su skupile hrabrosti da prijave nasilje ili prijetnje. Bila sam neprijatno iznenađena i u šoku kada sam saznala da su službenici Uprave policije odmah dojavili sve detalje osobi koju sam prijavljivala, uključujući i to šta sam toga dana nosila od odjeće. Nisam očekivala da bi tako nešto moglo da se desi, pogotovo što je naša dosadašnja saradnja sa policijom bila odlična i jako profesionalna.

Upravo zbog te dobre i dugotrajne saradnje sam odlučila da protiv tih službenika podnesem prijavu njihovim nadređenima u Upravi policije i nadležnim organima Ministarstva unutrašnjih poslova, i tako izbjegnem uplitanje tužilaštva i dodatno oduživanje postupka. Uvjerena sam da će ovo biti riješeno u što skorijem roku, kao i da neće predstavljati smetnju u daljoj saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije. Informacije koje smo dobili iz Uprave policije su veoma ohrabrujuće i ukazuju na to da će se ovom slučaju pristupiti veoma profesionalno i odgovorno.

Crnogorska javnost će svakako biti upoznata sa svim detaljima, kako se slučaj bude razvijao i privodio kraju.

Konačno, kakvi su planovi LGBT Forum Progresa za budućnost? Kakve aktivnosti crnogorska javnost i LGBT zajednica mogu da očekuju?

Što se naših planova tiče, oni su dosta slični onome što smo i do sada radili. Cijela organizacija je prošla period unutrašnjih reformi, nakon mog izbora na mjesto predsjednice Upravnog odbora, te sada imamo mnogo kvalitetnija strateška dokumenta i planove. Same aktivnosti će da uključuju rad sa policijskim službenicima, predstavnicima medija, kao i službenika i službenica na lokalnom nivou; zatim pružanje osnovnih socijalnih servisa LGBT osobama; ali i kontinuiran rad sa crnogorskom javnošću.

Kao što sam već pomenula, biće i dosta promjena u našem radu i pristupu. Trenutno prilagođavamo nekoliko izuzetno dobrih evropskih i američkih modela rada i planiramo brojne kulturne i društveno-korisne aktivnosti. Nadamo se da će sve ovo biti spremno za 2018-tu godinu i stavljeno na raspolaganje LGBT zajednici i crnogorskoj javnosti.

https://kodex.me/clanak/145427/prajd-od-kamenovanja-do-mirne-setnje