Kao što je crnogorska javnost već upoznata, predsjednica nevladine organizacije LGBT Forum Progres, Bojana Jokić, podnijela je 30. juna ove godine prijavu protiv neidentifikovanih policijskih službenika zbog kršenja policijskog kodeksa i zakona, kao i narušavanja njene bezbjednosti i sigurnosti.
Nakon nekoliko mjeseci istrage, ova priča je poprimila drugačiju dimenziju. Naime, prema zvaničnim navodima Uprave policije, bezbjednost gđe Jokić nisu ugrozili službenici protiv kojih je podnijeta prijava, već neko treće lice koje se slučajno zateklo u hodniku. To lice je izjavilo da nju lično ne poznaje, ali da poznaje V.I. protiv koga je u tom momentu podnošena prijava. Ovim je sva odgovornost skinuta sa policijskih službenika, koji su prema pisanim dokazima koje je gđa Jokić predala, u momentu kada je ona razgovarala sa dežurnim inspektorom u stvari bili u blizini i mogli da vide odjeću koju je nosila i čuju razgovor koji je vodila sa inspektorom, te o svemu tome obavijeste V.I. istog momenta.
Još jednom, po ko zna koji put, naglašavam da su time grubo prekršeni i policijski kodeks i zakon, i da sam ja izložena dodatnom riziku po svoju bezbjednost i sigurnost.
Izuzetno sam negativno iznenađena postupanjem CB Podgorica u ovom slučaju, kao žena, kao majka, i kao aktivistkinja i borac za ljudska prava. Izgleda da sam ostala nezaštićena od strane one institucije čiji je to primarni posao i zadatak. Dodatno me obeshrabruje to što cijela ova situacija djeluje kao pokušaj zaštite policijskih službenika (jednog ili više njih) koji su odgovorni za curenje informacija i grubo kršenje mojih ljudskih prava. Očito je da se radi o pokušaju da se zaštite policijski službenici, prije nego sama žrtva. Čini se da dokazi koje sam dostavila u ovom slučaju nisu bili uzeti u razmatranje, a radi se o dva skrinšota jasnih navoda od strane V.I., koji je napisao kako je sve informacije o meni (šta sam izjavila i garderoba koju sam nosila) dobio od službenika policije koji su bili prisutni u tom momentu.
Veoma je porazno što, nakon dugogodišnje saradnje i partnerstva sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Crne Gore i Upravom policije, bivam dovedena u ovakvu situaciju i ostavljena bez zaštite. Ako je ovo tretman koji dobijaju aktivisti za ljudska prava, onda sam veoma zabrinuta za ostale građane, koji ne poznaju mehanizme zaštite dovoljno dobro i ne mogu da se javno izbore za svoja prava.
Uskoro očekujem i zvanična mišljenja Savjeta za građansku kontrolu rada policije i Ombudsmana, nakon čega ću dalje da reagujem na zakonom predviđen način.
