Više od godinu nakon proglašenja COVID-19 pandemije i početka duboke krize koju je ovaj virus izazvao na globalnom nivou, svjesni smo da je ova bolest prodrla u svaku sferu našeg života. Ne samo da osjećamo njen uticaj na zdravlje, kako fizičko tako i mentalno, već i ljudska prava, ekonomiju, životnu sredinu, obrazovanje i brojne druge oblasti.

Među društvenim grupama koje su dodatno pogođene negativnim uticajima COVID-19 krize su one koje su i prije toga bile u marginalizovanom položaju, trpjele diskriminaciju, mržnju i nasilje i bile u ekonomski nepovoljnijoj situaciji. Prema svim raspoloživim podacima, najviše su pogođeni Romi, LGBTI osobe, djeca, osobe sa invaliditetom i žene, što treba sve da nas zabrine.

Kao socijalna radnica i aktivistkinja za ljudska prava, tokom minulih godinu dana sam bila na „drugoj“ liniji fronta, odnosno kroz svoj rad u civilnom sektoru sam imala prilike da pružam podršku LGBTI zajednici i koordinišem programima koji su njima bili namijenjeni. Ovdje prije svega mislim na program psihosocijalne podrške koji su zajedničkim naporima realizovale nevladine organizacije LGBT Forum Progres i LGBTIQ Socijalni Centar.

Zbirni podaci do kojih smo došli i koje sada mogu da podijelim javno su, najblaže rečeno, alarmantni. U periodu od 15. marta 2020. do 15. marta 2021. godine, LGBT Forum Progres je pružio psihološku podršku za 242 korisnika/ce, psihijatrijsku podršku za 56 korisnika/ca i socijalnu podršku za 179 korisnika/ca. Paralelno s tim, LGBTIQ Socijalni Centar je pružio psihosocijalnu podršku za ukupno 272 korisnika/ca.

U pojedinim mjesecima COVID-19 krize, prije svega tokom prvog i drugog „zaključavanja“, zabilježen je porast broja korisnika/ca pojedinih servisa od čak 500% u odnosu na ranije godine, dok je istovremeno registrovan i porast broja slučajeva mržnje, diskriminacije i nasilja, pa je u istom ovom periodu LGBT Forum Progres obezbijedio pravnu pomoć i podršku za 105 korisnika/ca.

Ono što takođe moram da naglasim jeste da nismo zadovoljni načinom na koji je sistem odgovorio na potrebe i probleme LGBTI osoba, tj. da adekvatnog odgovora gotovo da i nije bilo. Uz puno razumijevanje teške socio-ekonomske situacije u kojoj se Crna Gora našla, cijenim da je ipak bilo prostora da se prepoznaju potrebe LGBTI zajednice i saslušaju molbe nevladinih organizacija, te na adekvatan način pruži podrška. U jednom trenutku smo bili onemogućeni čak i da podnosimo prijave za govor mržnje na internetu, kojih je prošle godine, podsjetiću, podnijeto više od 300.

Naravno, LGBTI zajednica nije jedina koja je na ovaj način bila pogođena COVID-19 krizom – vidjeli smo zabrinjavajući porast nasilja nad ženama i nasilja u porodici, dodatnu stigmatizaciju Romske zajednice, pogoršanje uslova života za starije i OSI, povećanje siromaštva… Sve ovo nam jasno govori da je sistem u Crnoj Gori nedovoljno spremno dočekao ovu krizu i da još uvijek ne može da se „iščupa“ iz takve pozicije. S druge strane, ohrabruju svi primjeri solidarnosti i podrške među samim građanima i građankama Crne Gore, kojih nam je potrebno više.

Ipak, moram da ukažem da ovaj stepen zanemarivanja bilo koje društvene grupe, kao što je to slučaj sa LGBTI zajednicom, može samo da nanese štetu ukupnim naporima države i društva da se oporave od posljedica pandemije i izađu iz ove krize. Sve dok se fizičko i mentalno zdravlje, socio-ekonomska dobrobit i zaštita svih u društvu ne stave u prvi plan, teško da može doći do oporavka kome se svi nadamo.

Crnogorska javnost treba da bude svjesna kakva je realnost u kojoj žive LGBTI osobe u Crnoj Gori danas i da uvide da ta realnost nije mnogo drugačija od ostatka društva. Ono što je glavna razlika je znatno veća količina mržnje, nasilja, diskriminacije i, nerijetko, siromaštva koje LGBTI zajednicu pogađaju svakodnevno. Zabrinjava me što ovaj trend ne opada, već se iz dana u dan javlja sve više LGBTI osoba kojima su potrebni programi i servisi koje LGBT Forum Progres i LGBTIQ Socijalni Centar pružaju, a za koje ne postoji značajna podrška od strane institucija sistema, sada kada je to najpotrebnije.

Konačno, želim da poručim svim LGBTI osobama u Crnoj Gori da su naša vrata uvijek otvorena i da ćemo sve kapacitete da usmjerimo ka tome da nastavimo nesmetano da pružamo psihosocijalnu i pravnu podršku kome god je ona potrebna, sve dok zajedno ne prebrodimo ovu krizu. Uvijek se možete javiti na telefon 068 180 982, putem Facebook i Instagram platforme, kao i na mail [email protected].

Milica Špajak
Dipl. socijalna radnica
Programska direktorica
LGBT Forum Progres


Inkluzivno obrazovanje – jedini sistemski odgovor na homo/bi/transfobiju

LGBTI zajednica u Crnoj Gori i svijetu danas obilježava i...

FPN uvažio inicijativu LGBT Forum Progresa za povlačenje diskriminatornih udžbenika

Na sastanku koji je održan između predstavnika Fakulteta političkih nauka...