PRAVOSLAVNI SVEŠTENIK – PROFESOR BOGOSLOVIJE, KROZ AUTORSKI TEKST, PRUŽIO PODRŠKU LGBTIQ ZAJEDNICI U CRNOJ GORI

U cilju dugoročnog unaprjeđenja kvaliteta života LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, nevladina organizacija LGBT Forum Progres je u fokus stavila i pitanje religije i LGBTIQ zajednice. Tokom proteklih nekoliko godina, ovo pitanje je postalo veoma značajno onim LGBTIQ osobama koje praktikuju neku od religija zastupljenih u Crnoj Gori, te su se za savjet i podršku obratili, između ostalog, i LGBT Forum Progresu.

Kako bi adekvatno i kvalitetno započeli dijalog na ovu temu, te otvorili prostor za prihvatanje i razumijevanje LGBTIQ zajednice, započeli smo sa prikupljanjem tekstova napisanih od strane pojedinaca koji trenutno rade kao sveštena lica, hodže, i sl., te imaju visok nivo poznavanja teologije i religijskih spisa. Glavna ideja ovih tekstova jeste da se približe ove dvije zajednice – LGBTIQ i vjerska zajednica – koje se u velikoj mjeri međusobno prožimaju.

Tekst koji danas objavljujemo, kao prvi od nekoliko srodnih, napisan je od strane Pravoslavnog sveštenika, profesora Bogoslovije, koji iz objektivnih razloga nije želio da se potpiše punim imenom. Kao što možete da pročitate u tekstu ispod, on govori o roditeljima i njihovoj LGBT djeci, o toleranciji, kao i o djelovima Biblije koji uče prihvatanju i razumijevanju. Želja autora je bila da upravo na ovaj način, a na osnovu njegovog iskustva i znanja, da svoj doprinos u procesu približavanja i boljeg razumijevanja LGBTIQ osoba i religija kojima pripadaju.

Naglašavamo da je ovaj tekst pisan imajući primarno na umu one osobe koje su vjernici/vjernice Pravoslavne crkve, u konkretnom slučaju, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. On nema za cilj da umanji ili uveliča bilo čija vjerovanja, već da na ista djeluje pozitivno. Konačno, u skladu sa željama autora, tekst prenosimo u originalu, na ćiriličnom pismu.

TEKST PROČITAJTE OVDJE

Posted in Novosti | Komentari isključeni

OSUDA HOMOFOBIJE, MIZOGINIJE I SEKSIZMA U KAMPANJI DEMOKRATSKE CRNE GORE

Kao predsjednica nevladine organizacije LGBT Forum Progres, ovim putem javno reagujem i osuđujem homofobiju, mizoginiju i seksizam koji su sveprisutni u medijskim kampanjama političkog subjekta Demokratska Crna Gora. Naime, Demokratska Crna Gora je, u proteklom periodu, u javnost izbacila nekoliko video zapisa, u sklopu svoje političke kampanje, koji sadrže jasne elemente diskriminacije i unižavanja žena.

Jedan od tih video zapisa sadrži homofobne elemente, koji na negativan način karakteriše LGBTIQ osobe, a gej muškarce opisuje na pogrdan način. Scena iz tog video zapisa, u kojoj dva lica – partizan i četnik – raspravljaju o različitim identitetima u crnogorskom društvu sadrži, između ostalog, riječi: „Peder je!“ i „Nije peder!“ u kontekstu nečega jako lošeg i stavljajući identitet gej muškaraca u isti koš sa ideologijama, što apsolutno nema veze jedno s drugim. Ono što je dodatno problematično jeste i činjenica da se kroz video zapis LGBTIQ osobe izjednačavaju sa četnicima, što dodatno stvara negativnu percepciju kod šire crnogorske javnosti i potpiruje već postojeću homofobiju. Jedan ozbiljan i demokratski politički subjekt, kakav je Demokratska Crna Gora, sebi ne smije da dozvoli upotrebu termina kao što su „peder“, koji imaju izuzetno negativno i loše značenje u crnogorskom društvu.

Dodatno, u još dva video zapisa su jasno prikazani elementi mizoginije i seksizma, te stavljanja žena u podređen i beznačajan položaj. Sami video zapisi prikazuju lidera Demokratske Crne Gore kako razgovara sa „domaćinom kuće“, dok se u pozadini jasno vidi „domaćica“ kako pere suđe, kojoj ni u jednom momentu nije prikazano lice čime je ona svedena na nivo objekta. Ovakvo predstavljanje žene i uloge žena u jednom domaćinstvu je decenijama daleko od onoga što su vrijednosti savremene Crne Gore i jednog demokratskog društva koje teži ka Evropi.

Konačno, u četvrtom video zapisu lider Demokratske Crne Gore govori o ženi koja je rodila trojke, pri čemu je njen porođaj nazvao „mjerom patriotizma prema svojoj državi“. Ponavljam da je ovakvo prikazivanje žena, kao „objekata za rađanje“ veliki korak nazad i krajnje mizogina izjava od strane lidera jedne političke partije. Promocija mačizma i seksizma na ovaj način samo produbljuje jaz među ženama i muškarcima i hrani postojeće predrasude.

2017-04-26 05.25.34 1-1

Kao žena, feministkinja i borac za ljudska prava moram da kažem da sam duboko pogođena prikazanom homofobijom, diskriminacijom, mizoginijom i seksizmom od strane Demokratske Crne Gore. Zloupotreba LGBTIQ osoba i omalovažavanje žena ne smiju da imaju mjesto i prolaz u javnom i političkom dijalogu u Crnoj Gori, i ovakva ponašanja i postupanja moraju da imaju adekvatne sankcije, bez obzira na počinioce. LGBT Forum Progres je i ranije upozoravao na negativnu upotrebu LGBTIQ zajednice u dijalogu nekih političkih subjekata, ali je ovo što se sada dešava itekako značajan problem za cijelo društvo.

Ovim putem javno pozivamo Demokratsku Crnu Goru da povuče iz javnosti sve diskriminatorne i mizogine video zapise, da iste više ne koristi, te da uputi javno izvinjenje LGBTIQ zajednici i svim ženama u Crnoj Gori. Nadamo se da će se ovom apelu priključiti i druge organizacije koje se bave ljudskim pravima LGBTIQ osoba i pravima žena u Crnoj Gori.

Bojana Jokić, predsjednica
LGBT Forum Progres

Posted in Novosti | Komentari isključeni

ODRŽANA NACIONALNA KONFERENCIJA O PREVENCIJI NASILJA

Podgorica, 24.10.2017.

Danas je, u Hotelu Podgorica, uspješno održana Nacionalna konferencija o prevenciji nasilja, na temu „Nasilje nad LGBTIQ osobama i rodno zasnovano nasilje u Crnoj Gori“. Ovu konferenciju su organizovale nevladine organizacije LGBT Forum Progres i Centar za ženska prava, kao završnu fazu projekta „Stojimo zajedno“, koji se realizuje uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici i u saradnji sa Upravom policije.

13

Nacionalnu konferenciju je, svojim izlaganjem, otvorila Ambasadorka Sjedinjenih Američkih  Država u Podgorici, gđa Margaret Ann Uyehara, koja je naglasila da je nasilje nad ženama, djevojčicama i LGBTI osobama gnusan zločin, kao i jedan od najozbiljnijih i najrasprostranjenijih oblika kršenja ljudskih prava. Ona je dodala da su upravo prevencija i odgovor na rodno zasnovano nasilje i nasilje nad LGBTI osobama temelj posvećenosti Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Uyehara je pohvalila napredak koji je Crna Gora napravila u oblasti prepoznavanja prava LGBTI osoba u društvu, kao i činjenicu da je zabilježen porast broja prijava porodičnog nasilja, te adekvatna reakcija policije. Konačno, Uyehara je stavila akcenat na potrebi adekvatnog kažnjavanja počinilaca i ispravnoj kvalifikaciji zločina počinjenih iz mržnje.

14

Ispred Uprave policije se prisutnima, tokom uvodnog dijela konferencija, obratio gdin Nikola Janjušević, pomoćnik direktora Uprave policije. On je još jednom potvrdio predanost policijskih službenika i službenica u procesu zaštite pripadnika ranjivih grupa, te se osvrnuo na preko osam godina aktivne saradnje između Uprave policije i LGBT zajednice. „Želim da pripadnici LGBT zajednice i svih ugroženih kategorija znaju da na policijske službenike mogu uvijek da računaju, i da nam se mogu obratiti u bilo koje vrijeme ukoliko im je potrebna pomoć policije“, poručio je Janjušević. Janjušević je, dodatno, povukao paralelu između onoga što je bio položaj LGBT osoba u Crnoj Gori prije deceniju i onoga kakav je danas, te izrazio punu spremnost da, kao i do sada, zajednički radi na bezbjednosti LGBT zajednice i zaštiti pripadnika ove populacije.

dav

U ime nevladine organizacije LGBT Forum Progres govorila je gđa Bojana Jokić, predsjednica Upravnog odbora. Ona se osvrnula na skoro sedam godina predanog rada LGBT Forum Progresa, te značaja koji je ova organizacija tokom godina pridavala zaštiti žrtava nasilja. „Danas, gotovo sedam godina od početka našeg rada, moram istaći da je ova tema i dalje prioritet“, naglasila je Jokić. Tokom svog izlaganja, Jokić se osvrnula i na rad Tima povjerenja, kao jednog inovativnog koncepta u regionu, i značaja koji je on imao u procesu izgradnje povjerenja LGBTIQ osoba u instituciju policije. Dodatno, ona je istakla tri ključne stvari koje su prepoznate kao izuzetno važne u procesu prevencije i borbe protiv nasilja. Prvo, kako je navela, jeste decentralizacija napora koji se ulažu u izgradnju kapaciteta službenika Uprave policije na opštine na sjeveru i u centralnom dijelu. Drugo jeste povećanje kvaliteta saradnje između institucija koje su dio šireg sistema zaštite žrtava nasilja. I konačno, ukazala je na važnost sistematske promjene društvene klime i svijesti pojedinaca, koji zajednički moraju da se odlučno bore protiv nasilja bilo koje vrste.

dav

Gđa Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, osvrnula se na višedecenijske napore koje feminističke organizacije i organizacije za prava žena ulažu u procesu borbe protiv nasilja nad ženama, nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja uopšte. Ona je istakla da je osnova rodno zasnovanog nasilja, u suštini, očekivanja društva o tome kako svoje rodne uloge određeni pol treba da zastupa i ispunjava; kao i da je u osnovi nasilja nejednak odnos moći između polova, koji žene čini ranjivijim i podložnijim nasilju u porodici. Raičević je podsjetila da je posljednje istraživanje UNDP-a pokazalo da oko 42 odsto žena u Crnoj Gori trpi neki oblik nasilja. „Osim što predstavlja brutalno kršenje ženskih ljudskih prava, nasilje i košta Crnu Goru. Isto istraživanje je pokazalo da 233 miliona EUR godišnje Crna Gora gubi zbog posljedica nasilja“, istakla je Raičević. Konačno, ona je zaključila da policija još ne raspolaže dovoljnim resursima da odgovori svim zadacima.

U nastavku konferencije su prikazani rezultati samog projekta „Stojimo zajedno“, gdje su prenijeti specifični i ključni ciljevi koji su ovim projektom postavljeni, njegov tok u pravcu realizacije ovih ciljeva, kao i sve ono što je ovaj projekat činilo drugačijim i inovativnim u polju borbe protiv nasilja. Zaključak ovog dijela je da je projekat uspješno realizovan, o čemu svjedoči i sama Nacionalna konferencija kao njegov važan dio, ali i publikacija „Nasilje nad LGBTIQ osobama i rodno zasnovano nasilje u Crnoj Gori – primjeri iz prakse“, koja je paralelno obuhvatila studije slučajeva dva različita tipa nasilja – nad LGBTIQ osobama i rodno zasnovanog nasilja – te dala specifične preporuke i komentare u ovom dijelu.

U sklopu Nacionalne konferencije održana su i dvije panel diskusije.

18

Prva panel diskusija je bila na temu Nasilje nad LGBTIQ osobama u Crnoj Gori, i na njoj su učestovali gđa Blanka Radošević Marović (generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Crne Gore), mr Milan Delić (koordinator Tima povjerenja između Uprave policije i LGBT zajednice), gđa Kristina Ćetković (LGBTIQ aktivistkinja i koordinatorka medijskog programa u NVO Građanska Alijansa) i gdin John M. Barac (izvršni direktor LGBT Forum Progresa), koji je moderirao panelom. Blanka Radošević Marović je, tokom svog izlaganja i u dijelu diskusije, iznijela sve ono što su ključni elementi koje zakoni Crne Gore predviđaju, a koji se odnose na LGBTIQ osobe. Dodatno, ona se osvrnula i na nacionalnu Strategiju o unapređenju kvaliteta života LGBT osoba (2013-2018), kao i na sve napore koje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ulaže kako bi se položaj LGBTIQ osoba u društvu poboljšao. Milan Delić je predstavio istorijat i rad Tima povjerenja, njegove ključne uloge, strateške ciljeve, i sveukupnu strukturu. On se, dodatno, fokusirao i na sam praktičan rad Tima i sve prepreke i probleme koje je Tim zajedničkim snagama rješavao u proteklom periodu. Pored toga, on je predstavio i statističke podatke vezane za Povorke ponosa koje se održavaju u Crnoj Gori od 2013. godine. Kristina Ćetković je ukazala na sve propuste i nedostatke koji postoje u radu medija u Crnoj Gori, a kada se tiče LGBTIQ tematike i problema LGBTIQ zajednice. Ona je istakla da senzacionalizacija tema vezanih za LGBTIQ osobe i dalje predstavlja veliki problem, da je normalizacija nasilja i dalje previše zastupljena u televizijskim sadržajima, kao i da novinarstvo upravo treba da bude jedan od mehanizama borbe protiv nasilja, ali to na žalost nije.

dav

Tema druge panel diskusija je bila Rodno zasnovano nasilje u Crnoj Gori, i na njoj su učestovali gđa Maja Živaljević (sudija Suda za prekršaje u Podgorici), gdin Radovan Stijović (rukovodilac Jedinice za nasilje u porodici i maloljetnike), gđa Ivana Pejović (koordinatorka Nacionalne SOS linije), gđa Ana Jaredić (koordinatorka servisa podrške za žene žrtve nasilja u NVO Centar za ženska prava) i gđa Maja Raičević (izvršna direktorica Centra za ženska prava), koja je bila moderatorka panela. Maja Živaljević se u svom obraćanju osvrnula na dosadašnju praksu u radu Suda za prekršaje, kao i na sve ono što su i pozitivna i negativna iskustva iz tog rada, u dijelu zaštite žena žrtava nasilja. Radovan Stijović je posebnu pažnju dao samom protokolu o postupanju službenika i službenica policije u slučajevima porodičnog nasilja, te detaljno iznio sva ovlašćenja koja imaju službenici i službenice, kao i na proceduru koja mora da se ispoštuje u takvim situacijama. Ivana Pejović je, kroz više od dvadeset godina iskustva organizacije iz koje ona dolazi, pružila detaljnu analizu trenutnog pravnog okvira koji postoji u službi zaštite žrtava nasilja, kao i načina na koji ti mehanizmi u praksi funkcionišu ili ne funkcionišu. Ana Jaredić je govorila o radu samog Centra za ženska prava, a konkretno u domenu pružanja pomoći i podrške ženama žrtvama nasilja, procedurama koje je Centar za ženska prava razvio i kojih se pridržava, kao i svih prepreka koje u njihovom radu postoje. U daljoj diskusiji među panelistima i panelistkinjama, poseban akcenat je stavljen na mjere zaštite koje policija i nadležni sudovi mogu da izreknu, kako bi se žrtve primarno zaštitile i dalje osnažile. Zaključeno je da, iako ove mjere postoje u zakonu, one se ne koriste u dovoljnoj mjeri, ne postoji ustaljena praksa njihove primjene i time se ne vrši adekvatna zaštita žrtava. Konačno, ukazano je na potrebu izgradnje kapaciteta policije, kako ljudskih tako i logističkih.

Galeriju sa konferencije možete pogledati OVDJE.

Posted in Novosti | Komentari isključeni

PODNIJETE 203 PRIJAVE ZBOG GOVORA MRŽNJE, DISKRIMINACIJE I VERBALNOG NASILJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Nevladina organizacija LGBT Forum Progres, u sklopu redovnih aktivnosti projekta „Standing Together“ koji se realizuje u partnerstvu sa Centrom za ženska prava, a uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici, nastavlja sa praćenjem govora mržnje, diskriminacije i verbalnog nasilja nad LGBTIQ osobama na internetu. Tim za praćenje govora mržnje i verbalnog nasilja na internetu, koji se nekoliko godina aktivno bavi ovom temom, formirao je 203 prijave, protiv 206 lica, zbog komentara na društvenim mrežama koji su pozivali na nasilje, prijetili LGBTIQ osobama, kvalifikovali ih negativne načine i sl. Svi prijavljeni slučajevi su registrovani na dan Parade ponosa „Montenegro Pride“ u Podgorici, 23. septembra.

Sve prijave su formirane na osnovu komentara koji su postavljeni na društvenoj mreži Facebook, ispod objava informativnih portala vezanih za samu Paradu i njen tok. Od ukupnog broja prijava, koje su danas predate Upravi policije u Podgorici, više od dvije trećine sadrži direktne i eksplicitne prijetnje upućene LGBTIQ osobama, više od trećine klasifikuje LGBTIQ osobe kao „bolesne“ ili „nenormalne“, dok njih više od 30 koristi uvrjedljive termine za gej muškarce. Dodatno, u pet slučajeva se pominje Hitler, a u tri slučaja Putin i Rusija. Značajan broj prijava sadrži navode vezane za prirodne nepogode kao što su uragani, cunamiji, vulkani i sl. Konačno, pomenuto je i atomsko oružje i Sjeverna Koreja, kao neke od metoda nanošenja „štete“ LGBTIQ osobama.

„Ove godine, za razliku od 2016. ili 2015., uočavamo značajan porast u broju negativnih komentara, kao i komentara u kojima se otvoreno i direktno prijeti LGBTIQ osobama. Prema našim podacima, ovako snažno i agresivno postupanje pojedinaca na internetu i društvenim mrežama nije zabilježeno još od prvih Parada 2013. godine, kada je i stopa fizičkog nasilja bila izuzetno visoka.

Ono što je primijećeno prilikom djelimičnog analiziranja nekoliko hiljada, ako ne i desetina hiljada kometara na društvenim mrežama vezanim za Paradu, jeste da su bijes i mržnja dvije emocije koje su bile veoma prisutne. Ono što nas je iznenadilo jeste što je nakon ove Parade zabilježen znatan porast u broju žena koje su postavljale negativne i prijeteće komentare.

Naglasila bih da smo dosta zabrinuti ovakvim porastom u nasilnim i prijetećim komentarima na društvenim mrežama, ali i da se nadamo da verbalno nasilje sa interneta neće preći na ulice naših gradova, te time dodatno otežati život LGBTIQ osobama u Crnoj Gori.“ – Bojana Jokić, predsjednica Upravnog odbora.

LGBT Forum Progres će i u narednom periodu nastaviti da intenzivno prati društvene mreže, u dijelu koji se odnosi na širenje govora mržnje, diskriminaciju i verbalno nasilje nad LGBTIQ zajednicom. Takođe, blagovremeno ćemo vršiti prijavljivanje ovakvih slučajeva nadležnim institucijama, radi njihove adekvatne obrade. Pozivamo sve LGBTIQ osobe koje su iskusile verbalno, psihičko ili fizičko nasilje da se za podršku i pomoć obrate nevladinoj organizaciji LGBT Forum Progres slanjem emaila na info@lgbtprogres.me ili putem profila LGBT Foruma Progres na društvenim mrežama, kako bi im bila pružena odgovarajuća podrška i pravna pomoć.

Posted in Novosti | Komentari isključeni

INTERVJU: JOHN M. BARAC: AUTOVAO SAM SE NEKOLIKO STOTINA PUTA

John M. Barac je prošle godine došao na funkciju izvršnog direktora nevladine organizacije LGBT Forum Progres iz Podgorice. Iza sebe ima iskustvo zagovaranja, promoviranja feminizma i LGBTQ prava, edukacije iz oblasti reproduktivnog i seksualnog zdravlja, a i pisanje autorskih tekstova kroz formu bloga. Sa Johnom smo razgovarale o njegovom aktivizmu, odgovornosti koju donosi njegova pozicija i generalnom stanju LGBTIQ prava u Crnoj Gori.

IMG_2776

LGBTI.ba: Kako je došlo do toga da preuzmeš funkciju direktora organizacije LGBT Forum Progres?

Moje stupanje na poziciju izvršnog direktora nevladine organizacije LGBT Forum Progres se dogodilo dosta spontano i nije bilo nešto što sam u tom trenutku imao u ličnom i profesionalnom planu. Naime, tokom juna 2016. godine sam saznao da će se birati novo rukovodstvo organizacije, ali nisam imao interesovanja da obavljam bilo kakvu funkciju. Bio sam sasvim zadovoljan sa onim što sam do tada radio, a to su bili poslovi u domenu komunikacije sa drugim organizacijama i partnerima. Međutim, kada je otvoren poziv za prijavu kandidata, u trenutku sam odlučio da želim da pokušam. Oduvijek je u meni postojao aktivistički duh, ali me je bilo strah autovanja, nasilja i diskriminacije. Ali, prijavio sam se i ponadao da će možda neko drugi biti izabran. Upravni odbor je ipak izabrao mene, i na tome sam im danas beskrajno zahvalan. Nakon što sam izabran, nadugo i naširoko sam pričao sa predsjednicom Upravnog odbora, Bojanom Jokić, koja mi je ujedno i bliska prijateljica i velika podrška u radu; i zajedno smo dogovorili da javno autovanje nije nešto što je obavezno, i da se spremim na taj korak vremenom. U međuvremenu, sve ostale zadatke sam obavljao zajedno sa timom saradnika, koji su vremenom postali porodica.

LGBTI.ba: Koji su izazovi sa kojima se suočavaš, s obzirom da si u ranim dvadesetim godinama, a vodiš organizaciju koja se bavi zaštitom vrlo ranjive skupine u Crnoj Gori?

Izazovi u ovom poslu su brojni, bez obzira da li neko ima 22 ili 42 godine. Naravno, to što sam dosta mlađi od mojih kolega i koleginica koji se bave borbom za ljudska prava ima jednako i prednosti i nedostataka. Ono što je svakako izazov jeste nedostatak iskustva u radu i djelovanju, jer postoji još mnogo zakona koje moram da pročitam, još mnogo teorija koje moram da izučim, i još više argumenata da savladam. S druge strane, ono što mi daje prednost jesu svjež pristup i drugačija perspektiva, jer nisam došao do toga da sam prezasićen informacijama i da mi dosta toga postaje rutina. Dakle, postoji balans između onoga što tek treba da naučim i savladam i onoga što mogu da doprinesem.

Ono što mi se, konkretno, desilo nekoliko puta do sada, jeste situacija u kojoj se moj argument ili komentar nije shvatio i prihvatio (dovoljno) ozbiljno, upravo zbog mojih godina. Ovo me, svakako, nije demoralisalo. Svjestan sam pozicije u kojoj se nalazim, i toga da imam još mnogo da učim i da “pečem zanat”, ali to ne znači da ne mogu da doprinesem razgovoru ili bilo čemu drugom. Savjetovao bih sve kolege i koleginice koji/e žele da se bore za ljudska prava i jednakost, a koji/e su mojih godina, da ne odustaju – svaki glas je jednako vrijedan, ako govori za dobrobit zajednice i društva. Isto tako, učite od onih koji/e su stariji/e ili iskusniji/e, jer neke stvari zaista ne pišu u standardnim knjigama, već se mogu pročitati samo u živim knjigama.

LGBTI.ba: Da li preuzimanje takvog vodstva znači svojevrsni coming out? Koliko je težak proces coming outa u Crnoj Gori? Koliko je osoba vidljivo?

Kao što sam ranije rekao, nije bilo pritiska da se autujem, ali je to bilo nešto što sam svakako u jednom momentu želio da uradim. Skupljao sam snage i hrabrosti tokom mjeseci, razgovarao sa bliskim prijateljima i polako se spremao na taj korak. Konačno, javno sam se autovao kao peder i LGBTQ aktivista tokom pres konferencije organizovane povodom Međunarodnog dana borbe protiv homo/bi/transfobije. Na moje veliko iznenađenje, javnost nije reagovala burno, niti sam primio bilo kakve prijetnje. Ono što je bilo mnogo važnije jesu bile poruke koje sam poslao toga dana, i stav koji sam zauzeo. Nisam pristupio autovanju kao nečemu što je najvažnije na svijetu, niti sam sebe predstavio kao “profesionalnog pedera”, već kao borca za jednakost i dostojanstvo svih. Mislim da me je upravo ta promjena u pristupu spasila od nekih burnijih reakcija javnosti.

Ovaj moj primjer možda i nije najreprezentativniji jer je više na nivou statističke anomalije, nego svakodnevne pojave. Coming out (autovanje) je nešto što je izuzetno teško, bolno i rizično u Crnoj Gori. Neki ljudi autovanje posmatraju kao nešto što se uradi jednom i onda čovjek može da nastavi dalje. To, naravno, nije slučaj – autovanje je proces koji traje cijeloga života i koji nema kraja. Ja sam se prvi put autovao sa 16 godina, i od tada sam to uradio nekoliko stotina puta. Svaka nova osoba koju upoznate ne zna koja je vaša seksualna orijentacija ili rodni identitet, i toj osobi ćete nekada možda morati da se autujete. Nekada je autovanje nevoljno i dešava se zbog posla ili na šalteru u pošti ili banci. Činjenica jeste da se svi stalno autujemo na neki način, samo što je to nekada lakše, a nekada teže. Meni nikada nije bilo teško da se autujem kolegama i koleginicama aktivistima, na primjer, ali mi je najteži dan u životu bilo autovanje najužoj porodici. Iako se to desilo početkom ove godine, djelovalo je kao da mi se cijeli svijet ruši i da ću izgubiti sve u životu, uključujući i samog sebe. Srećom, porodica me je prihvatila, jer biti peder nije ništa nenormalno i posebno; dok im moj aktivizam, s druge strane, mnogo teže pada. Ja sam imao tu privilegiju da ne ostanem bez krova nad glavom i podrške svih koji su mi bliski, što nije slučaj sa velikim brojem mladih i starijih LGBTQ osoba u Crnoj Gori.

LGBTI.ba: Nama izvana se čini da je Crna Gora za kratko vrijeme napredovala u vidu zakonskih regulativa i uspješnih prajdova. Kako to izgleda iznutra?

U pravu si da je slika o Crnoj Gori u inostranstvu veoma pozitivna i da se o nama govori kao o Monte Karlu ili San Marinu. Nažalost, kao što to često biva, realnost je drugačija. Istina je da su crnogorski zakoni gotovo savršeni, ili “elitni”, kako bi ih neki nazvali. Usklađeni su sa skoro svim preporukama koje dolaze iz Evropske unije, prate međunarodne standarde i redovno se poboljšavaju i unapređuju. Ali, na terenu i u praksi, propusti i rupe su brojni.

Primjera radi, iako je Krivični zakon Crne Gore još prije nekoliko godina dopunjen da obuhvata djelo počinjeno iz mržnje kao otežavajuću okolnost, do sada ta klasifikacija nikada nije upotrijebljena u slučajevima napada na LGBTQ osobe. Dalje, zakonska zaštita od diskriminacije, koja je zaista sveobuhvatna, izostaje u praksi jer LGBTQ osobe veoma često ne smiju da prijave slučajeve diskriminacije, iz straha od autovanja, dalje diskriminacije, odbacivanja ili nasilja. Veliki broj ljudi iz naše zajednice dolazi u nevladine organizacije, kao što je LGBT Forum Progres, u potrazi za podrškom i zaštitom. U svakom od tih slučajeva uradimo sve što je do nas kako bi pružili najbolju moguću pomoć i podršku, ali se često dešava da osoba koja dođe ne želi da zvanično preda prijavu i pokrene proces pred nadležnim organima. Ovdje moram da naglasim da je saradnja između policije i LGBTQ zajednice odlična, ali nepovjerenje u sistem i državni aparat je i dalje veliko.

Slično, i parade u Crnoj Gori danas mirno prolaze. Ako se sjetimo prve parade održane 2013. godine u Budvi, kada su stotine demonstranata došle da se fizički obračunaju sa učesnicima i kada su, sa previše mržnje, uzvikivali “Ubij pedera!”, onda je svakako jedno mirno okupljanje u Podgorici veliki korak naprijed. S druge strane, i dalje su neophodne značajne mjere policijske zaštite, odziv crnogorskih LGBTQ osoba je dosta mali, a poruke same parade postaju sve tiše i slabije. Ove godine, doduše, je napravljen hrabar korak naprijed i nije poslan zvaničan poziv Vladi Crne Gore i institucijama sistema, što je pokazalo koliki je pravi nivo podrške LGBTQ zajednici. Nažalost, vidjeli smo da je on dosta mali, i da su nam iskreni saveznici rijetki. Vjerujem da sada, kada znamo na čemu kao zajednica stojimo, možemo da bolje planiramo budućnost i nastavak naše borbe za dostojanstvo i jednakost.

LGBTI.ba: Kad govorimo o različitim patrijarhatima, kakav je crnogorski patrijarhat i kako generiše homofobiju, bifobiju i transfobiju?

Crnogorski patrijarhat, u mojim očima, je “slika i prilika” patrijarhata. Gotovo jedan stereotipni patrijarhat, u kome svako “ima svoje mjesto” i toga treba da se drži. Onog momenta kada su dva pokreta uzela maha u Crnoj Gori – feministički i onaj za ljudska prava LGBTQ osoba – ovaj patrijarhat je počeo da se ljulja i trese. Prva reakcija je bilo more nasilja i mržnje. Ali, shvatamo da je ovo donekle “prirodan” proces, i da će sve doći na svoje mjesto. Naše je da ne odustajemo od napora da podignemo svijest naših sugrađana i sugrađanki na viši nivo i da guramo ka društvu jednakih i ravnopravnih.

Što se generisanja homo/bi/transfobije tiče, ona većim dijelom dolazi iz nedostatka pravih informacija i razumijevanja LGBTQ zajednice, prije nego iz mehanizama patrijarhata. Ima je i odatle, svakako, ali ne kao iz primarnog izvora. Dodatno, dosta mržnje i otpora ka LGBTQ osobama potiče iz usta pojedinih vjerskih predstavnika, kao i pojedinaca iz desno orijentisanih grupacija.

IMG_2745

LGBTI.ba: Koji bi događaj izdvojio kao presudan za crnogorski napredak u oblasti LGBTI prava?

Ono što je, po mom mišljenju, bio prelomni momenat u crnogorskom LGBTQ pokretu jeste bila prva parada, Seaside Pride, koja je organizovana u julu 2013. godine u Budvi. Ovaj događaj je postavio temelje današnjeg aktivizma u Crnoj Gori, po prvi put ukazao na količinu mržnje koja postoji u odnosu na LGBTQ zajednicu, kao i dao krila borbi protiv nasilja, diskriminacije i odbacivanja.

Osim ove parade, svakako da je veoma značajno bilo i autovanje Zdravka Cimbaljevića kao prvog javno vidljivog pedera u Crnoj Gori. Reakcija javnosti u oba slučaja je pokazala pravo stanje stvari u zemlji i mogao je precizno da se izmjeri “puls” javnosti. Nakon što se sve ovo desilo, kao pokret i kao društvo smo krenuli sitnim koracima naprijed. Danas smo u fazi “poravnanja”, kada se ono što su naši zahtjevi i društvene norme polako primiču nekoj srednjoj ravni i tački dodira i razumijevanja.

LGBTI.ba: Kakva su trenutno vaša htijenja i ciljevi organizacije? Koliko odgovarate na potrebe zajednice?

Naša htijenja i ciljevi su ostali isti kao i onda kada je LGBT Forum Proges osnovan – da LGBTQ zajednica u Crnoj Gori bude zaštićena, vidljiva i prihvaćena. Dodatno, naši napori su uvijek obuhvatali i izgradnju demokratske i građanske svijesti u crnogorskom društvu, kao jednog od preduslova za punu integraciju i razumijevanje LGBTQ osoba. Prostije rečeno, težimo da cijelo društvo, zajedno sa LGBTQ osobama i svim drugim marginalizovanim grupama, napravi svaki korak naprijed zajedno i ujedinjeno. Upravo u tom duhu smo nedavno dogovorili i novi moto organizacije, koji u tri riječi oslikava naše ključne vrijednosti – “Jednakost. Jedinstvo. Progres.”

Što se same zajednice tiče, trudimo se da odgovorimo svim potrebama, ali i da održavamo kontinuitet u pružanju određenih usluga ili servisa. Trenutno je ovaj zadatak malo teži, jer jer naš LGBTIQ Centar u Podgorici privremeno zatvoren, tako da su nam mogućnosti za organizovanje tematskih radionica, kulturnih večeri, predavanja ili žurki dijelom umanjene. To nas, s druge strane, ne sprečava da i dalje radimo sa žrtvama nasilja, da pružamo pravnu pomoć, da dijelimo kondome i lubrikante, da pružamo psiho-socijalnu podršku, i sl. Naš kontakt i odnos sa zajednicom je na dobrom nivou, kao što je bio od samog početka. Težimo da osnažujemo što veći broj LGBTQ osoba oko nas, kako bi pobijedili strah, stali na kraj nasilju, ili uopšte bili srećniji i uspješniji u životu.

LGBTI.ba: Imali ste i fizičke napade na aktiviste iz vašeg udruženja. Koliko je uopće rizično se baviti ovim vidom aktivizma u Crnoj Gori? Osjećaš li strah?

Nažalost, meni bliski prijatelji i kolege su pretrpjeli brojne fizičke napade, a o psihičkom nasilju i maltretiranju da ni ne govorim. Svi koji se bavimo ovim poslom i kojima nam je ovo poziv živimo u velikom riziku od nasilja. U bilo kom trenutku neko može da mi razbije glavu od pločnik, dok idem do prodavnice ili šetam gradom, i ja sam toga veoma svjestan. Situacija nije loša i ekstremna kao prije nekoliko godina, ali smo mi čiji se glas iole čuje uvijek u opasnosti od nasilja. Ukoliko izaberemo da budemo tihi i da pognemo glavu pred nepravdom, onda je rizik mnogo manji; ali to već nije način na koji mi aktivisti idemo kroz život.

Strah me je, naravno. Bio bih budala da nije. Ali ako dozvolim da me strah slomi, da upravlja mojim životom, onda nisam poražen samo ja, već i svi oni čiji glas se ne čuje i koji računaju na nas da budemo njihova podrška i ohrabrenje. Bilo je situacija u kojima mi se krv ledila od straha, u kojima nisam mogao da govorim, ali nisam dozvolio sebi da tu i tada padnem. Ima tu moje tvrdoglavosti dosta, ali i predanosti ovom poslu.

LGBTI.ba: Šta bi izdvojio kao neki presudan momenat kada si znao da je aktivizam tvoj poziv?

Iskreno, ne mogu da se sjetim niti jednog momenta za koji mogu da kažem da je imao taj “a-ha” efekat. Želja da se borim za druge se u meni javila prvi put kada sam prvi put osjetio nepravdu, a plamen aktivizma se rodio onda kada sam prvi put na svojim leđima osjetio nasilje. Mnogo mi je pomogao volonterizam, a kasnije i angažman u LGBT Forum Progresu, jer mi je to otvorilo prozor u taj mistični svijet aktivizma i borbe za ljudska prava.

Ono što mi je veoma pomoglo i što me je “iskovalo” kao aktivistu jeste vrijeme koje sam proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, i kao aktivista i kao gej osoba. Imao sam tu privilegiju da se ovim poslom bavim u okruženju koje je nekih 30 godina ispred Crne Gore, da čujem lične priče onih koji su se borili onda kada je u SAD-u stanje bilo kao u Crnoj Gori danas, kao i da vidim napredak koji je od tada postignut. S druge strane, lično sam mogao da istražim puni potencijal sebe kao osobe i otkrijem sve svoje identitete. Ne bi vjerovala koliko pojavljivanje u amaterskom drag showu može da otvori oči, ili koliko prisustvovanje lezbejskom vjenčanju može da čovjeku da motivacije da se bori do kraja.

Onda kada sam se sa svim tim iskustvima vratio u Crnu Goru, i kada se ukazala prilika da budem dio izvršnog tima organizacije, sve to me je podsvjesno poguralo u pravcu posla kojim se danas bavim.

LGBTI.ba: Kako se boriti sa aktivističkim “sagorijevanjem”?

Smatram da ne postoji univerzalni “lijek” za sagorijevanje, već da svako od nas pronađe neki mehanizam koji nam pomaže da se nosimo sa stresom, negativnom energijom, mržnjom, ili generalno umorom od posla. Ja bijeg od svega pronalazim u muzici, knjigama i ljudima oko sebe. Nekada je najbolje samo se zavući u krevet, staviti slušalice i odvrnuti Nightwish do kraja; dok je nekada veče provedeno sa prijateljima ili partnerom mnogo bolje i zdravije.

Takođe, aktivna briga o zdravlju je jako važna. Možda zvuči malo izlizano, ali dovoljno sna, dovoljno vode i barem jedan obrok su obavezni svakog dana. Ako ne čuvamo svoj organizam, ni mentalno ni fizički nećemo moći da odgovorimo izazovima. Ja sam u početku mislio da mogu da ne spavam noćima i da je hrana manje obavezna, ali sam ubrzo shvatio da to ne ide tako. Sada ne spavam ispod 7 sati, svako jutro doručkujem, i uvijek imam bocu vode pri ruci.

Razgovarala: Selma Kešetović

Izvor: http://lgbti.ba/intervju-john-m-barac-autovao-sam-se-nekoliko-stotina-puta/

Posted in Novosti | Komentari isključeni

GOSTOVANJE PREDSJEDNICE LGBT FORUM PROGRESA U EMISIJI “DIREKTNO”

Na linku ispod pogledajte gostovanje predsjednice Upravnog odbora NVO LGBT Forum Progres, Bojane Jokić, u emisiji “Direktno” na televiziji Vijesti. Teme emisije su bile Parada ponosa u Crnoj Gori, odnos Crkve prema LGBTIQ zajednici, kao i konkretni načini na koje Vlada Crne Gore štiti LGBTIQ osobe.

EMISIJA DIREKTNO, 24.09.2017.

Posted in Novosti | Komentari isključeni

PARADA U CRNOJ GORI – ŠETNJA BEZ SMISLA

INSTRUMENT MAZANJA OČIJU EVROPSKOJ UNIJI

O PARADI PONOSA U CRNOJ GORI, ZA KODEX.ME, GOVORI IZVRŠNI DIREKTOR LGBT FORUM PROGRESA JOHN M. BARAC

Prije komentarisanja same Parade u Crnoj Gori,kaže za Kodex izvršni direktor LGBT Foruma Progres John Barac, važno je staviti ovaj događaj u istorijski i kulturni kontekst, kako bi bolje razumjeli koliko je ona kod nas omanula i izgubila smisao.

Koncept parade je nastao početkom 70-ih godina prošlog vijeka, u Sjedinjenim Američkim Državama, kao odgovor na nasilje i zlostavljanje koje je LGBT zajednica trpjela svakoga dana, jednako od strane policije i svojih sugrađana.

Te parade su bile revolt i bunt jedne potlačene i marginalizovane grupe protiv sistema koji ih je u taj položaj doveo. Godinu za godinom, protest za protestom, LGBT zajednica se na ulicama borila za svoje dostojanstvo, jednakost pred zakonom i osnovna ljudska prava, kaže Barac za Kodex i dodaje da  tek nakon što je ova borba sa ulica većih gradova prešla u zgradu Kongresa i druga vladina tijela, parade su postale šarene manifestacije i karnevali. Dok se ovo dešavalo u Sjedinjenim Državama, parade su polako počele da se šire koz demokratske zemlje, zadržavajući svoj originalni smisao – prvo borba, pa onda slavlje.

„Konačno, ovaj trend je došao i do Crne Gore, u momentu kada je naša zemlja zagazila u proces demokratske tranzicije, i kada je došlo vrijeme da vrijednosti razvijenih zemalja Zapada dođu i kod nas. Upravo u ovom momentu je nastao prvi problem, koji parada u Crnoj Gori vuče i dalje – uzeto je samo šarenilo, dok je duh protesta gurnut u zapećak. Ljudska prava uopšte su predstavljena kao nešto što se „mora“ i što je „obavezno“, bez da se svima nama ona predstave kao neotuđive i najuzvišenije vrijednosti jednog društva i svakog pojedinca. Sistem je omanuo da naše društvo usmjeri ka jednakosti i dostojanstvu, zbog čega se posljedice i dalje osjećaju.“ Kaže za Kodex John Barac iz Foruma Progres.

Nakon svega ovoga, kaže Barac, organizovana je i prva parada u Budvi, koja je ostala zapamćena po neviđenim količinama nasilja i mržnje. Nikada mi, poručuje Barac, iz glave neće nestati povici „Ubi, ubi, ubi pedera“ koje su uzvikivale stotine osoba. Taj događaj je otvorio prozor u stvarni svijet svih nas koji smo pederi, lezbejke, bi, trans, i sve druge seksualne ili rodne manjine u Crnoj Gori, kaže Barac i dodaje da je parada u Budvi postavila temelj nove vrste aktivizma, usmjerenog ka ljudima, ka LGBT zajednici, i ka konkretnim promjenama. Poruke koje su se tada čule su bile najbliže onome što parada treba da bude.

„Od tada je organizovano još pet parada, sa ovom danas kao posljednjom u nizu; i svaka od tih pet parada je tonula sve dublje i dublje u aktivistički i politički besmisao. Poruke su postajale sve razvodnjenije, zahtjevi gotovo da se nisu ni čuli, crnogorske LGBT zajednice je bilo sve manje, a mržnja javnosti prema paradi je rasla i nastavlja da raste. Ove godine su poruke bile zasnovane na čojstvu, kao jednoj od najdubljih vrijednosti na kojima Crna Gora počiva, a fokus je stavljen na suzbijanje nasilja. Ono što je bilo odlično jeste problem koji je uzet kao primaran – nasilje – ali je sve drugo omanulo cilj.“ poručuje Barac i dodaje da je uzimanje čojstva i duboko tradicionalnih vrijednosti izazvalo neopisiv bijes među ljudima, jednako onima koji jesu i nisu LGBT osobe.

„Ja, kao domaći peder, sam bio revoltiran načinom na koji su vrijednosti moje zemlje stavljene u neadekvatno konstruisan koncept. Nemam ja ništa protiv da se kampanje zasnivaju na onome što je tradicionalno, ali onda to mora da se uradi na način koji nije uvrjedljiv većini u društvu. Još od momenta kada su predstavljeni „brkovi“ je bilo jasno da parada kreće niz jako klizavu padinu, i ta će teško da se oporavi.“konstatuje Barac za Kodex.

Borba protiv nasilja kao poruka parade ne može da se čuje samo 23. septembra i da to bude to. Ta poruka mora da se čuje svakoga dana, i što je još važnije, svakoga dana mora da se radi na prevenciji i suzbijanju nasilja. Svakoga dana mora da se mijenja društvena svijest, na svim nivoima. „Neđelja ponosa“ tome neće doprinijeti, jedino predan i mukotrpan rad na terenu. Ali, valjda je nekima lakše ovako, jer su i rizici manji i mnogo je udobnije, konstatuje Barac.

„Nakon parade 2016. godine LGBT Forum Progres je zabilježio nekih šezdesetak slučajeva govora mržnje i diskriminacije na internetu, upravo u kontekstu parade, nakon čega je podnijeto 40 prijava Upravi policije. Samo danas, tokom trajanja parade, zabilježeno je preko dvije stotine ekstremnih slučajeva govora mržnje, diskriminacije, pozivanja na nasilje i smrt upućenih ka LGBT osobama. Ovo je samo jedan od pokazatelja da nešto nije u redu i da nema napretka.“konstajuje John Barac za Kodex.

Ohrabrujuće je kaže, što je paradi, prema navodima organizatora, prisustvovalo nekih 300 ljudi. Ono što ruši ovu iluziju brojnosti jeste činjenica da od tih 300 ljudi, jedva 30-ak su bile LGBT osobe iz Crne Gore, koje nisu dio ni jedne NVO i koje su samovoljno došle na paradu. Svi ostali učesnici su bile naše drage kolege i koleginice iz regiona, koji su učestvovali na LGBT-ERA godišnjoj konferenciji koja se održavala od 20. do 22. septembra, zatim predstavnici NVO sektora, ambasada, državnih institucija, samih organizatora i sl. Kada čujete da je bio neki političar ili predstavnik NVO, računajte da su oni tu u pratnji nekoliko saradnika ili prijatelja, koji su prijatelji i podrška zajednice, ali vrlo često nisu LGBT osobe. I kada konačno podvučete crtu, spala knjiga na tri reda.

„Konačno, ovakva parada je izgubila svaku svrhu. Spala je na šarenu šetnju kojom se „osvajaju ulice“ i ništa više. Mržnja i diskriminacija s kojom se mi kao LGBT osobe suočavamo je i dalje tu, ni jedna poruka sa parade nije suštinski pomjerila javnost i sistem u pravcu promjena. LGBT Forum Progres, kao tim LGBT osoba i prijatelja zajednice, je nekoliko puta ponovio da je parada postala instrument političkog mazanja očiju EU i svim stranim vladama, da nikoga više nije briga šta se poručuje sa parade, već da su bijes i mržnja sve više i više u fokusu. Činjenica je da je parada Crnoj Gori prijeko potrebna. Isto tako je činjenica da je onda odgovornost jako velika da to bude Parada, a ne šetnja šetnje radi.“ Poručuje za Kodex izvršni direktor LGBT Foruma Progres John Barac.

Preuzeto sa: http://kodex.me/clanak/150894/instrument-politickog-mazanja-ociju-evropskoj-uniji 

Posted in Novosti | Komentari isključeni