PODNIJETE 203 PRIJAVE ZBOG GOVORA MRŽNJE, DISKRIMINACIJE I VERBALNOG NASILJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Nevladina organizacija LGBT Forum Progres, u sklopu redovnih aktivnosti projekta „Standing Together“ koji se realizuje u partnerstvu sa Centrom za ženska prava, a uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici, nastavlja sa praćenjem govora mržnje, diskriminacije i verbalnog nasilja nad LGBTIQ osobama na internetu. Tim za praćenje govora mržnje i verbalnog nasilja na internetu, koji se nekoliko godina aktivno bavi ovom temom, formirao je 203 prijave, protiv 206 lica, zbog komentara na društvenim mrežama koji su pozivali na nasilje, prijetili LGBTIQ osobama, kvalifikovali ih negativne načine i sl. Svi prijavljeni slučajevi su registrovani na dan Parade ponosa „Montenegro Pride“ u Podgorici, 23. septembra.

Sve prijave su formirane na osnovu komentara koji su postavljeni na društvenoj mreži Facebook, ispod objava informativnih portala vezanih za samu Paradu i njen tok. Od ukupnog broja prijava, koje su danas predate Upravi policije u Podgorici, više od dvije trećine sadrži direktne i eksplicitne prijetnje upućene LGBTIQ osobama, više od trećine klasifikuje LGBTIQ osobe kao „bolesne“ ili „nenormalne“, dok njih više od 30 koristi uvrjedljive termine za gej muškarce. Dodatno, u pet slučajeva se pominje Hitler, a u tri slučaja Putin i Rusija. Značajan broj prijava sadrži navode vezane za prirodne nepogode kao što su uragani, cunamiji, vulkani i sl. Konačno, pomenuto je i atomsko oružje i Sjeverna Koreja, kao neke od metoda nanošenja „štete“ LGBTIQ osobama.

„Ove godine, za razliku od 2016. ili 2015., uočavamo značajan porast u broju negativnih komentara, kao i komentara u kojima se otvoreno i direktno prijeti LGBTIQ osobama. Prema našim podacima, ovako snažno i agresivno postupanje pojedinaca na internetu i društvenim mrežama nije zabilježeno još od prvih Parada 2013. godine, kada je i stopa fizičkog nasilja bila izuzetno visoka.

Ono što je primijećeno prilikom djelimičnog analiziranja nekoliko hiljada, ako ne i desetina hiljada kometara na društvenim mrežama vezanim za Paradu, jeste da su bijes i mržnja dvije emocije koje su bile veoma prisutne. Ono što nas je iznenadilo jeste što je nakon ove Parade zabilježen znatan porast u broju žena koje su postavljale negativne i prijeteće komentare.

Naglasila bih da smo dosta zabrinuti ovakvim porastom u nasilnim i prijetećim komentarima na društvenim mrežama, ali i da se nadamo da verbalno nasilje sa interneta neće preći na ulice naših gradova, te time dodatno otežati život LGBTIQ osobama u Crnoj Gori.“ – Bojana Jokić, predsjednica Upravnog odbora.

LGBT Forum Progres će i u narednom periodu nastaviti da intenzivno prati društvene mreže, u dijelu koji se odnosi na širenje govora mržnje, diskriminaciju i verbalno nasilje nad LGBTIQ zajednicom. Takođe, blagovremeno ćemo vršiti prijavljivanje ovakvih slučajeva nadležnim institucijama, radi njihove adekvatne obrade. Pozivamo sve LGBTIQ osobe koje su iskusile verbalno, psihičko ili fizičko nasilje da se za podršku i pomoć obrate nevladinoj organizaciji LGBT Forum Progres slanjem emaila na info@lgbtprogres.me ili putem profila LGBT Foruma Progres na društvenim mrežama, kako bi im bila pružena odgovarajuća podrška i pravna pomoć.

Posted in Novosti | Komentari isključeni

INTERVJU: JOHN M. BARAC: AUTOVAO SAM SE NEKOLIKO STOTINA PUTA

John M. Barac je prošle godine došao na funkciju izvršnog direktora nevladine organizacije LGBT Forum Progres iz Podgorice. Iza sebe ima iskustvo zagovaranja, promoviranja feminizma i LGBTQ prava, edukacije iz oblasti reproduktivnog i seksualnog zdravlja, a i pisanje autorskih tekstova kroz formu bloga. Sa Johnom smo razgovarale o njegovom aktivizmu, odgovornosti koju donosi njegova pozicija i generalnom stanju LGBTIQ prava u Crnoj Gori.

IMG_2776

LGBTI.ba: Kako je došlo do toga da preuzmeš funkciju direktora organizacije LGBT Forum Progres?

Moje stupanje na poziciju izvršnog direktora nevladine organizacije LGBT Forum Progres se dogodilo dosta spontano i nije bilo nešto što sam u tom trenutku imao u ličnom i profesionalnom planu. Naime, tokom juna 2016. godine sam saznao da će se birati novo rukovodstvo organizacije, ali nisam imao interesovanja da obavljam bilo kakvu funkciju. Bio sam sasvim zadovoljan sa onim što sam do tada radio, a to su bili poslovi u domenu komunikacije sa drugim organizacijama i partnerima. Međutim, kada je otvoren poziv za prijavu kandidata, u trenutku sam odlučio da želim da pokušam. Oduvijek je u meni postojao aktivistički duh, ali me je bilo strah autovanja, nasilja i diskriminacije. Ali, prijavio sam se i ponadao da će možda neko drugi biti izabran. Upravni odbor je ipak izabrao mene, i na tome sam im danas beskrajno zahvalan. Nakon što sam izabran, nadugo i naširoko sam pričao sa predsjednicom Upravnog odbora, Bojanom Jokić, koja mi je ujedno i bliska prijateljica i velika podrška u radu; i zajedno smo dogovorili da javno autovanje nije nešto što je obavezno, i da se spremim na taj korak vremenom. U međuvremenu, sve ostale zadatke sam obavljao zajedno sa timom saradnika, koji su vremenom postali porodica.

LGBTI.ba: Koji su izazovi sa kojima se suočavaš, s obzirom da si u ranim dvadesetim godinama, a vodiš organizaciju koja se bavi zaštitom vrlo ranjive skupine u Crnoj Gori?

Izazovi u ovom poslu su brojni, bez obzira da li neko ima 22 ili 42 godine. Naravno, to što sam dosta mlađi od mojih kolega i koleginica koji se bave borbom za ljudska prava ima jednako i prednosti i nedostataka. Ono što je svakako izazov jeste nedostatak iskustva u radu i djelovanju, jer postoji još mnogo zakona koje moram da pročitam, još mnogo teorija koje moram da izučim, i još više argumenata da savladam. S druge strane, ono što mi daje prednost jesu svjež pristup i drugačija perspektiva, jer nisam došao do toga da sam prezasićen informacijama i da mi dosta toga postaje rutina. Dakle, postoji balans između onoga što tek treba da naučim i savladam i onoga što mogu da doprinesem.

Ono što mi se, konkretno, desilo nekoliko puta do sada, jeste situacija u kojoj se moj argument ili komentar nije shvatio i prihvatio (dovoljno) ozbiljno, upravo zbog mojih godina. Ovo me, svakako, nije demoralisalo. Svjestan sam pozicije u kojoj se nalazim, i toga da imam još mnogo da učim i da “pečem zanat”, ali to ne znači da ne mogu da doprinesem razgovoru ili bilo čemu drugom. Savjetovao bih sve kolege i koleginice koji/e žele da se bore za ljudska prava i jednakost, a koji/e su mojih godina, da ne odustaju – svaki glas je jednako vrijedan, ako govori za dobrobit zajednice i društva. Isto tako, učite od onih koji/e su stariji/e ili iskusniji/e, jer neke stvari zaista ne pišu u standardnim knjigama, već se mogu pročitati samo u živim knjigama.

LGBTI.ba: Da li preuzimanje takvog vodstva znači svojevrsni coming out? Koliko je težak proces coming outa u Crnoj Gori? Koliko je osoba vidljivo?

Kao što sam ranije rekao, nije bilo pritiska da se autujem, ali je to bilo nešto što sam svakako u jednom momentu želio da uradim. Skupljao sam snage i hrabrosti tokom mjeseci, razgovarao sa bliskim prijateljima i polako se spremao na taj korak. Konačno, javno sam se autovao kao peder i LGBTQ aktivista tokom pres konferencije organizovane povodom Međunarodnog dana borbe protiv homo/bi/transfobije. Na moje veliko iznenađenje, javnost nije reagovala burno, niti sam primio bilo kakve prijetnje. Ono što je bilo mnogo važnije jesu bile poruke koje sam poslao toga dana, i stav koji sam zauzeo. Nisam pristupio autovanju kao nečemu što je najvažnije na svijetu, niti sam sebe predstavio kao “profesionalnog pedera”, već kao borca za jednakost i dostojanstvo svih. Mislim da me je upravo ta promjena u pristupu spasila od nekih burnijih reakcija javnosti.

Ovaj moj primjer možda i nije najreprezentativniji jer je više na nivou statističke anomalije, nego svakodnevne pojave. Coming out (autovanje) je nešto što je izuzetno teško, bolno i rizično u Crnoj Gori. Neki ljudi autovanje posmatraju kao nešto što se uradi jednom i onda čovjek može da nastavi dalje. To, naravno, nije slučaj – autovanje je proces koji traje cijeloga života i koji nema kraja. Ja sam se prvi put autovao sa 16 godina, i od tada sam to uradio nekoliko stotina puta. Svaka nova osoba koju upoznate ne zna koja je vaša seksualna orijentacija ili rodni identitet, i toj osobi ćete nekada možda morati da se autujete. Nekada je autovanje nevoljno i dešava se zbog posla ili na šalteru u pošti ili banci. Činjenica jeste da se svi stalno autujemo na neki način, samo što je to nekada lakše, a nekada teže. Meni nikada nije bilo teško da se autujem kolegama i koleginicama aktivistima, na primjer, ali mi je najteži dan u životu bilo autovanje najužoj porodici. Iako se to desilo početkom ove godine, djelovalo je kao da mi se cijeli svijet ruši i da ću izgubiti sve u životu, uključujući i samog sebe. Srećom, porodica me je prihvatila, jer biti peder nije ništa nenormalno i posebno; dok im moj aktivizam, s druge strane, mnogo teže pada. Ja sam imao tu privilegiju da ne ostanem bez krova nad glavom i podrške svih koji su mi bliski, što nije slučaj sa velikim brojem mladih i starijih LGBTQ osoba u Crnoj Gori.

LGBTI.ba: Nama izvana se čini da je Crna Gora za kratko vrijeme napredovala u vidu zakonskih regulativa i uspješnih prajdova. Kako to izgleda iznutra?

U pravu si da je slika o Crnoj Gori u inostranstvu veoma pozitivna i da se o nama govori kao o Monte Karlu ili San Marinu. Nažalost, kao što to često biva, realnost je drugačija. Istina je da su crnogorski zakoni gotovo savršeni, ili “elitni”, kako bi ih neki nazvali. Usklađeni su sa skoro svim preporukama koje dolaze iz Evropske unije, prate međunarodne standarde i redovno se poboljšavaju i unapređuju. Ali, na terenu i u praksi, propusti i rupe su brojni.

Primjera radi, iako je Krivični zakon Crne Gore još prije nekoliko godina dopunjen da obuhvata djelo počinjeno iz mržnje kao otežavajuću okolnost, do sada ta klasifikacija nikada nije upotrijebljena u slučajevima napada na LGBTQ osobe. Dalje, zakonska zaštita od diskriminacije, koja je zaista sveobuhvatna, izostaje u praksi jer LGBTQ osobe veoma često ne smiju da prijave slučajeve diskriminacije, iz straha od autovanja, dalje diskriminacije, odbacivanja ili nasilja. Veliki broj ljudi iz naše zajednice dolazi u nevladine organizacije, kao što je LGBT Forum Progres, u potrazi za podrškom i zaštitom. U svakom od tih slučajeva uradimo sve što je do nas kako bi pružili najbolju moguću pomoć i podršku, ali se često dešava da osoba koja dođe ne želi da zvanično preda prijavu i pokrene proces pred nadležnim organima. Ovdje moram da naglasim da je saradnja između policije i LGBTQ zajednice odlična, ali nepovjerenje u sistem i državni aparat je i dalje veliko.

Slično, i parade u Crnoj Gori danas mirno prolaze. Ako se sjetimo prve parade održane 2013. godine u Budvi, kada su stotine demonstranata došle da se fizički obračunaju sa učesnicima i kada su, sa previše mržnje, uzvikivali “Ubij pedera!”, onda je svakako jedno mirno okupljanje u Podgorici veliki korak naprijed. S druge strane, i dalje su neophodne značajne mjere policijske zaštite, odziv crnogorskih LGBTQ osoba je dosta mali, a poruke same parade postaju sve tiše i slabije. Ove godine, doduše, je napravljen hrabar korak naprijed i nije poslan zvaničan poziv Vladi Crne Gore i institucijama sistema, što je pokazalo koliki je pravi nivo podrške LGBTQ zajednici. Nažalost, vidjeli smo da je on dosta mali, i da su nam iskreni saveznici rijetki. Vjerujem da sada, kada znamo na čemu kao zajednica stojimo, možemo da bolje planiramo budućnost i nastavak naše borbe za dostojanstvo i jednakost.

LGBTI.ba: Kad govorimo o različitim patrijarhatima, kakav je crnogorski patrijarhat i kako generiše homofobiju, bifobiju i transfobiju?

Crnogorski patrijarhat, u mojim očima, je “slika i prilika” patrijarhata. Gotovo jedan stereotipni patrijarhat, u kome svako “ima svoje mjesto” i toga treba da se drži. Onog momenta kada su dva pokreta uzela maha u Crnoj Gori – feministički i onaj za ljudska prava LGBTQ osoba – ovaj patrijarhat je počeo da se ljulja i trese. Prva reakcija je bilo more nasilja i mržnje. Ali, shvatamo da je ovo donekle “prirodan” proces, i da će sve doći na svoje mjesto. Naše je da ne odustajemo od napora da podignemo svijest naših sugrađana i sugrađanki na viši nivo i da guramo ka društvu jednakih i ravnopravnih.

Što se generisanja homo/bi/transfobije tiče, ona većim dijelom dolazi iz nedostatka pravih informacija i razumijevanja LGBTQ zajednice, prije nego iz mehanizama patrijarhata. Ima je i odatle, svakako, ali ne kao iz primarnog izvora. Dodatno, dosta mržnje i otpora ka LGBTQ osobama potiče iz usta pojedinih vjerskih predstavnika, kao i pojedinaca iz desno orijentisanih grupacija.

IMG_2745

LGBTI.ba: Koji bi događaj izdvojio kao presudan za crnogorski napredak u oblasti LGBTI prava?

Ono što je, po mom mišljenju, bio prelomni momenat u crnogorskom LGBTQ pokretu jeste bila prva parada, Seaside Pride, koja je organizovana u julu 2013. godine u Budvi. Ovaj događaj je postavio temelje današnjeg aktivizma u Crnoj Gori, po prvi put ukazao na količinu mržnje koja postoji u odnosu na LGBTQ zajednicu, kao i dao krila borbi protiv nasilja, diskriminacije i odbacivanja.

Osim ove parade, svakako da je veoma značajno bilo i autovanje Zdravka Cimbaljevića kao prvog javno vidljivog pedera u Crnoj Gori. Reakcija javnosti u oba slučaja je pokazala pravo stanje stvari u zemlji i mogao je precizno da se izmjeri “puls” javnosti. Nakon što se sve ovo desilo, kao pokret i kao društvo smo krenuli sitnim koracima naprijed. Danas smo u fazi “poravnanja”, kada se ono što su naši zahtjevi i društvene norme polako primiču nekoj srednjoj ravni i tački dodira i razumijevanja.

LGBTI.ba: Kakva su trenutno vaša htijenja i ciljevi organizacije? Koliko odgovarate na potrebe zajednice?

Naša htijenja i ciljevi su ostali isti kao i onda kada je LGBT Forum Proges osnovan – da LGBTQ zajednica u Crnoj Gori bude zaštićena, vidljiva i prihvaćena. Dodatno, naši napori su uvijek obuhvatali i izgradnju demokratske i građanske svijesti u crnogorskom društvu, kao jednog od preduslova za punu integraciju i razumijevanje LGBTQ osoba. Prostije rečeno, težimo da cijelo društvo, zajedno sa LGBTQ osobama i svim drugim marginalizovanim grupama, napravi svaki korak naprijed zajedno i ujedinjeno. Upravo u tom duhu smo nedavno dogovorili i novi moto organizacije, koji u tri riječi oslikava naše ključne vrijednosti – “Jednakost. Jedinstvo. Progres.”

Što se same zajednice tiče, trudimo se da odgovorimo svim potrebama, ali i da održavamo kontinuitet u pružanju određenih usluga ili servisa. Trenutno je ovaj zadatak malo teži, jer jer naš LGBTIQ Centar u Podgorici privremeno zatvoren, tako da su nam mogućnosti za organizovanje tematskih radionica, kulturnih večeri, predavanja ili žurki dijelom umanjene. To nas, s druge strane, ne sprečava da i dalje radimo sa žrtvama nasilja, da pružamo pravnu pomoć, da dijelimo kondome i lubrikante, da pružamo psiho-socijalnu podršku, i sl. Naš kontakt i odnos sa zajednicom je na dobrom nivou, kao što je bio od samog početka. Težimo da osnažujemo što veći broj LGBTQ osoba oko nas, kako bi pobijedili strah, stali na kraj nasilju, ili uopšte bili srećniji i uspješniji u životu.

LGBTI.ba: Imali ste i fizičke napade na aktiviste iz vašeg udruženja. Koliko je uopće rizično se baviti ovim vidom aktivizma u Crnoj Gori? Osjećaš li strah?

Nažalost, meni bliski prijatelji i kolege su pretrpjeli brojne fizičke napade, a o psihičkom nasilju i maltretiranju da ni ne govorim. Svi koji se bavimo ovim poslom i kojima nam je ovo poziv živimo u velikom riziku od nasilja. U bilo kom trenutku neko može da mi razbije glavu od pločnik, dok idem do prodavnice ili šetam gradom, i ja sam toga veoma svjestan. Situacija nije loša i ekstremna kao prije nekoliko godina, ali smo mi čiji se glas iole čuje uvijek u opasnosti od nasilja. Ukoliko izaberemo da budemo tihi i da pognemo glavu pred nepravdom, onda je rizik mnogo manji; ali to već nije način na koji mi aktivisti idemo kroz život.

Strah me je, naravno. Bio bih budala da nije. Ali ako dozvolim da me strah slomi, da upravlja mojim životom, onda nisam poražen samo ja, već i svi oni čiji glas se ne čuje i koji računaju na nas da budemo njihova podrška i ohrabrenje. Bilo je situacija u kojima mi se krv ledila od straha, u kojima nisam mogao da govorim, ali nisam dozvolio sebi da tu i tada padnem. Ima tu moje tvrdoglavosti dosta, ali i predanosti ovom poslu.

LGBTI.ba: Šta bi izdvojio kao neki presudan momenat kada si znao da je aktivizam tvoj poziv?

Iskreno, ne mogu da se sjetim niti jednog momenta za koji mogu da kažem da je imao taj “a-ha” efekat. Želja da se borim za druge se u meni javila prvi put kada sam prvi put osjetio nepravdu, a plamen aktivizma se rodio onda kada sam prvi put na svojim leđima osjetio nasilje. Mnogo mi je pomogao volonterizam, a kasnije i angažman u LGBT Forum Progresu, jer mi je to otvorilo prozor u taj mistični svijet aktivizma i borbe za ljudska prava.

Ono što mi je veoma pomoglo i što me je “iskovalo” kao aktivistu jeste vrijeme koje sam proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, i kao aktivista i kao gej osoba. Imao sam tu privilegiju da se ovim poslom bavim u okruženju koje je nekih 30 godina ispred Crne Gore, da čujem lične priče onih koji su se borili onda kada je u SAD-u stanje bilo kao u Crnoj Gori danas, kao i da vidim napredak koji je od tada postignut. S druge strane, lično sam mogao da istražim puni potencijal sebe kao osobe i otkrijem sve svoje identitete. Ne bi vjerovala koliko pojavljivanje u amaterskom drag showu može da otvori oči, ili koliko prisustvovanje lezbejskom vjenčanju može da čovjeku da motivacije da se bori do kraja.

Onda kada sam se sa svim tim iskustvima vratio u Crnu Goru, i kada se ukazala prilika da budem dio izvršnog tima organizacije, sve to me je podsvjesno poguralo u pravcu posla kojim se danas bavim.

LGBTI.ba: Kako se boriti sa aktivističkim “sagorijevanjem”?

Smatram da ne postoji univerzalni “lijek” za sagorijevanje, već da svako od nas pronađe neki mehanizam koji nam pomaže da se nosimo sa stresom, negativnom energijom, mržnjom, ili generalno umorom od posla. Ja bijeg od svega pronalazim u muzici, knjigama i ljudima oko sebe. Nekada je najbolje samo se zavući u krevet, staviti slušalice i odvrnuti Nightwish do kraja; dok je nekada veče provedeno sa prijateljima ili partnerom mnogo bolje i zdravije.

Takođe, aktivna briga o zdravlju je jako važna. Možda zvuči malo izlizano, ali dovoljno sna, dovoljno vode i barem jedan obrok su obavezni svakog dana. Ako ne čuvamo svoj organizam, ni mentalno ni fizički nećemo moći da odgovorimo izazovima. Ja sam u početku mislio da mogu da ne spavam noćima i da je hrana manje obavezna, ali sam ubrzo shvatio da to ne ide tako. Sada ne spavam ispod 7 sati, svako jutro doručkujem, i uvijek imam bocu vode pri ruci.

Razgovarala: Selma Kešetović

Izvor: http://lgbti.ba/intervju-john-m-barac-autovao-sam-se-nekoliko-stotina-puta/

Posted in Novosti | Komentari isključeni

GOSTOVANJE PREDSJEDNICE LGBT FORUM PROGRESA U EMISIJI “DIREKTNO”

Na linku ispod pogledajte gostovanje predsjednice Upravnog odbora NVO LGBT Forum Progres, Bojane Jokić, u emisiji “Direktno” na televiziji Vijesti. Teme emisije su bile Parada ponosa u Crnoj Gori, odnos Crkve prema LGBTIQ zajednici, kao i konkretni načini na koje Vlada Crne Gore štiti LGBTIQ osobe.

EMISIJA DIREKTNO, 24.09.2017.

Posted in Novosti | Komentari isključeni

PARADA U CRNOJ GORI – ŠETNJA BEZ SMISLA

INSTRUMENT MAZANJA OČIJU EVROPSKOJ UNIJI

O PARADI PONOSA U CRNOJ GORI, ZA KODEX.ME, GOVORI IZVRŠNI DIREKTOR LGBT FORUM PROGRESA JOHN M. BARAC

Prije komentarisanja same Parade u Crnoj Gori,kaže za Kodex izvršni direktor LGBT Foruma Progres John Barac, važno je staviti ovaj događaj u istorijski i kulturni kontekst, kako bi bolje razumjeli koliko je ona kod nas omanula i izgubila smisao.

Koncept parade je nastao početkom 70-ih godina prošlog vijeka, u Sjedinjenim Američkim Državama, kao odgovor na nasilje i zlostavljanje koje je LGBT zajednica trpjela svakoga dana, jednako od strane policije i svojih sugrađana.

Te parade su bile revolt i bunt jedne potlačene i marginalizovane grupe protiv sistema koji ih je u taj položaj doveo. Godinu za godinom, protest za protestom, LGBT zajednica se na ulicama borila za svoje dostojanstvo, jednakost pred zakonom i osnovna ljudska prava, kaže Barac za Kodex i dodaje da  tek nakon što je ova borba sa ulica većih gradova prešla u zgradu Kongresa i druga vladina tijela, parade su postale šarene manifestacije i karnevali. Dok se ovo dešavalo u Sjedinjenim Državama, parade su polako počele da se šire koz demokratske zemlje, zadržavajući svoj originalni smisao – prvo borba, pa onda slavlje.

„Konačno, ovaj trend je došao i do Crne Gore, u momentu kada je naša zemlja zagazila u proces demokratske tranzicije, i kada je došlo vrijeme da vrijednosti razvijenih zemalja Zapada dođu i kod nas. Upravo u ovom momentu je nastao prvi problem, koji parada u Crnoj Gori vuče i dalje – uzeto je samo šarenilo, dok je duh protesta gurnut u zapećak. Ljudska prava uopšte su predstavljena kao nešto što se „mora“ i što je „obavezno“, bez da se svima nama ona predstave kao neotuđive i najuzvišenije vrijednosti jednog društva i svakog pojedinca. Sistem je omanuo da naše društvo usmjeri ka jednakosti i dostojanstvu, zbog čega se posljedice i dalje osjećaju.“ Kaže za Kodex John Barac iz Foruma Progres.

Nakon svega ovoga, kaže Barac, organizovana je i prva parada u Budvi, koja je ostala zapamćena po neviđenim količinama nasilja i mržnje. Nikada mi, poručuje Barac, iz glave neće nestati povici „Ubi, ubi, ubi pedera“ koje su uzvikivale stotine osoba. Taj događaj je otvorio prozor u stvarni svijet svih nas koji smo pederi, lezbejke, bi, trans, i sve druge seksualne ili rodne manjine u Crnoj Gori, kaže Barac i dodaje da je parada u Budvi postavila temelj nove vrste aktivizma, usmjerenog ka ljudima, ka LGBT zajednici, i ka konkretnim promjenama. Poruke koje su se tada čule su bile najbliže onome što parada treba da bude.

„Od tada je organizovano još pet parada, sa ovom danas kao posljednjom u nizu; i svaka od tih pet parada je tonula sve dublje i dublje u aktivistički i politički besmisao. Poruke su postajale sve razvodnjenije, zahtjevi gotovo da se nisu ni čuli, crnogorske LGBT zajednice je bilo sve manje, a mržnja javnosti prema paradi je rasla i nastavlja da raste. Ove godine su poruke bile zasnovane na čojstvu, kao jednoj od najdubljih vrijednosti na kojima Crna Gora počiva, a fokus je stavljen na suzbijanje nasilja. Ono što je bilo odlično jeste problem koji je uzet kao primaran – nasilje – ali je sve drugo omanulo cilj.“ poručuje Barac i dodaje da je uzimanje čojstva i duboko tradicionalnih vrijednosti izazvalo neopisiv bijes među ljudima, jednako onima koji jesu i nisu LGBT osobe.

„Ja, kao domaći peder, sam bio revoltiran načinom na koji su vrijednosti moje zemlje stavljene u neadekvatno konstruisan koncept. Nemam ja ništa protiv da se kampanje zasnivaju na onome što je tradicionalno, ali onda to mora da se uradi na način koji nije uvrjedljiv većini u društvu. Još od momenta kada su predstavljeni „brkovi“ je bilo jasno da parada kreće niz jako klizavu padinu, i ta će teško da se oporavi.“konstatuje Barac za Kodex.

Borba protiv nasilja kao poruka parade ne može da se čuje samo 23. septembra i da to bude to. Ta poruka mora da se čuje svakoga dana, i što je još važnije, svakoga dana mora da se radi na prevenciji i suzbijanju nasilja. Svakoga dana mora da se mijenja društvena svijest, na svim nivoima. „Neđelja ponosa“ tome neće doprinijeti, jedino predan i mukotrpan rad na terenu. Ali, valjda je nekima lakše ovako, jer su i rizici manji i mnogo je udobnije, konstatuje Barac.

„Nakon parade 2016. godine LGBT Forum Progres je zabilježio nekih šezdesetak slučajeva govora mržnje i diskriminacije na internetu, upravo u kontekstu parade, nakon čega je podnijeto 40 prijava Upravi policije. Samo danas, tokom trajanja parade, zabilježeno je preko dvije stotine ekstremnih slučajeva govora mržnje, diskriminacije, pozivanja na nasilje i smrt upućenih ka LGBT osobama. Ovo je samo jedan od pokazatelja da nešto nije u redu i da nema napretka.“konstajuje John Barac za Kodex.

Ohrabrujuće je kaže, što je paradi, prema navodima organizatora, prisustvovalo nekih 300 ljudi. Ono što ruši ovu iluziju brojnosti jeste činjenica da od tih 300 ljudi, jedva 30-ak su bile LGBT osobe iz Crne Gore, koje nisu dio ni jedne NVO i koje su samovoljno došle na paradu. Svi ostali učesnici su bile naše drage kolege i koleginice iz regiona, koji su učestvovali na LGBT-ERA godišnjoj konferenciji koja se održavala od 20. do 22. septembra, zatim predstavnici NVO sektora, ambasada, državnih institucija, samih organizatora i sl. Kada čujete da je bio neki političar ili predstavnik NVO, računajte da su oni tu u pratnji nekoliko saradnika ili prijatelja, koji su prijatelji i podrška zajednice, ali vrlo često nisu LGBT osobe. I kada konačno podvučete crtu, spala knjiga na tri reda.

„Konačno, ovakva parada je izgubila svaku svrhu. Spala je na šarenu šetnju kojom se „osvajaju ulice“ i ništa više. Mržnja i diskriminacija s kojom se mi kao LGBT osobe suočavamo je i dalje tu, ni jedna poruka sa parade nije suštinski pomjerila javnost i sistem u pravcu promjena. LGBT Forum Progres, kao tim LGBT osoba i prijatelja zajednice, je nekoliko puta ponovio da je parada postala instrument političkog mazanja očiju EU i svim stranim vladama, da nikoga više nije briga šta se poručuje sa parade, već da su bijes i mržnja sve više i više u fokusu. Činjenica je da je parada Crnoj Gori prijeko potrebna. Isto tako je činjenica da je onda odgovornost jako velika da to bude Parada, a ne šetnja šetnje radi.“ Poručuje za Kodex izvršni direktor LGBT Foruma Progres John Barac.

Preuzeto sa: http://kodex.me/clanak/150894/instrument-politickog-mazanja-ociju-evropskoj-uniji 

Posted in Novosti | Komentari isključeni

SASTANAK RADNE GRUPE TIMA POVJERENJA SA LGBTIQ ZAJEDNICOM

U sklopu aktivnosti koje se realizuju u okviru projekta „Standing together“, podržanog od strane Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici, a u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije, održan je sastanak Radne grupe Tima povjerenja sa LGBTIQ zajednicom i predstavnicima LGBT Forum Progresa.

Na sastanku, koji je održan 19.09.2017. godine, diskutovalo se o trenutnim slučajevima nasilja i diskriminacije prema LGBTIQ osobama, kao i cjelokupnom napretku i saradnji između LGBT Forum Progresa i Uprave policije. Ovom sastanku su, između ostalih, prisustvovali predsjednica LGBT Forum Progresa Bojana Jokić, predsjednik Tima povjerenja Milan Delić, kao i PR Policije Tamara Pavićević.

Tokom diskusije, pružen je uvid u trenutno stanje slučajeva koji su  se dogodili tokom 2017. godine i napravljen osvrt na saradnju tokom prethodnih godina. Sa strane LGBTIQ zajednice je ukazano na propuste koji su se dešavali u radu, ali su dati i konkretni predlozi i ideje kako da se ti propusti što efikasnije otklone. Konačno, bilo je riječi i o budućoj saradnji i naporima koji mogu da se ostvare kroz zajedničko djelovanje LGBT Forum Progresa i Uprave policije.

sajtssss

Posted in Novosti | Komentari isključeni

JOKIĆ: POLICIJA ŠTITI SLUŽBENIKE A NE ŽRTVE

Kao što je crnogorska javnost već upoznata, predsjednica nevladine organizacije LGBT Forum Progres, Bojana Jokić, podnijela je 30. juna ove godine prijavu protiv neidentifikovanih policijskih službenika zbog kršenja policijskog kodeksa i zakona, kao i narušavanja njene bezbjednosti i sigurnosti.

Nakon nekoliko mjeseci istrage, ova priča je poprimila drugačiju dimenziju. Naime, prema zvaničnim navodima Uprave policije, bezbjednost gđe Jokić nisu ugrozili službenici protiv kojih je podnijeta prijava, već neko treće lice koje se slučajno zateklo u hodniku. To lice je izjavilo da nju lično ne poznaje, ali da poznaje V.I. protiv koga je u tom momentu podnošena prijava. Ovim je sva odgovornost skinuta sa policijskih službenika, koji su prema pisanim dokazima koje je gđa Jokić predala, u momentu kada je ona razgovarala sa dežurnim inspektorom u stvari bili u blizini i mogli da vide odjeću koju je nosila i čuju razgovor koji je vodila sa inspektorom, te o svemu tome obavijeste V.I. istog momenta.

2017-02-24 10.11.02 1-1-1a

Još jednom, po ko zna koji put, naglašavam da su time grubo prekršeni i policijski kodeks i zakon, i da sam ja izložena dodatnom riziku po svoju bezbjednost i sigurnost.

Izuzetno sam negativno iznenađena postupanjem CB Podgorica u ovom slučaju, kao žena, kao majka, i kao aktivistkinja i borac za ljudska prava. Izgleda da sam ostala nezaštićena od strane one institucije čiji je to primarni posao i zadatak. Dodatno me obeshrabruje to što cijela ova situacija djeluje kao pokušaj zaštite policijskih službenika (jednog ili više njih) koji su odgovorni za curenje informacija i grubo kršenje mojih ljudskih prava. Očito je da se radi o pokušaju da se zaštite policijski službenici, prije nego sama žrtva. Čini se da dokazi koje sam dostavila u ovom slučaju nisu bili uzeti u razmatranje, a radi se o dva skrinšota jasnih navoda od strane V.I., koji je napisao kako je sve informacije o meni (šta sam izjavila i garderoba koju sam nosila) dobio od službenika policije koji su bili prisutni u tom momentu.

Veoma je porazno što, nakon dugogodišnje saradnje i partnerstva sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Crne Gore i Upravom policije, bivam dovedena u ovakvu situaciju i ostavljena bez zaštite. Ako je ovo tretman koji dobijaju aktivisti za ljudska prava, onda sam veoma zabrinuta za ostale građane, koji ne poznaju mehanizme zaštite dovoljno dobro i ne mogu da se javno izbore za svoja prava.

Uskoro očekujem i zvanična mišljenja Savjeta za građansku kontrolu rada policije i Ombudsmana, nakon čega ću dalje da reagujem na zakonom predviđen način.

21458489_1899203777007229_407172768_o

Posted in Novosti | Komentari isključeni

ZABRINJAVAJUĆA ZLOUPOTREBA LGBT ZAJEDNICE U TRENUTNOM DIJALOGU IZMEĐU POLITIČKIH SUBJEKATA

U sklopu redovnog praćenja prisustva homofobije na internetu, tim LGBT Forum Progresa je uočio da određeni politički subjekti sve češće zloupotrebljavaju LGBT zajednicu i koriste je kao osnov za njihove međusobne sukobe i političke napade. Od početka ove godine, zabilježeno je 10ak ovakvih slučajeva, uglavnom na lokalnom nivou i uglavnom kao pokušaj političke diskreditacije.

Borba protiv homofobije i diskriminacije je zajednički posao svih aktera na crnogorskoj javnoj sceni, kao i cjelokupnog društva. Ovaj zadatak nije samo na plećima LGBT nevladinih organizacija, već jednako i institucija sistema, političkih subjekata, te javnih ličnosti, drugih organizacija i građana.

MNE rainbow

Uz puno uvažavanje svih političkih stavova i mišljenja, bilo da su oni liberalni ili konzervativni, lijevi ili desni, smatramo da je izuzetno neprimjereno i veoma loše da se jedna odveć marginalizovana i diskriminisana grupa dodatno zloupotrebljava od strane sopstvenih  političkih predstavnika, a zarad ubiranja nekoliko političkih poena.

Ukoliko ovakav, izuzetno negativan i nekonstruktivan dijalog, koji se vodi preko leđa i na štetu LGBT zajednice ne prestane, kao nevladina organizacija ćemo da budemo u obavezi da sve zabilježene slučajeve i komentare predamo nadležnim organima na dalju obradu i postupanje.

Stoga, pozivamo sve političke subjekte i njihove predstavnike da međusobni dijalog podignu na viši nivo, kao što i priliči obrazovanim i inteligentnim ljudima. Podsjećamo da su svi jednako glas naroda u Crnoj Gori, te da njihove izjave koje u negativnom kontekstu govore o LGBT osobama samo doprinose povećanju nivoa homofobije i donose brojne nove probleme za LGBT osobe u Crnoj Gori.

Posted in Novosti | Komentari isključeni